Wanna Gilmor twins life

Naslov: Jedanaesti dio pet stu 30, 2007 6:55 pm

*=*Išli smo u sovinjak a po svoju haljinu, a Franjo po svoje odjelo za bal. Uostalom ipak nam je trebalo malo mira da se naviknemo na sve što smo nedavno saznali, pa samo pričali o djetinjstvu. On je pričao kako je njemu bilo, a ja sam pričala kako je meni bilo. Ispalo je da smo gotovo sve radili isto, a ono što nismo bilo je jako slično. Došavši do sovinjaka ugledali smo dva velika paketa, a to su očito bili naši, jer su na njima pisala naša imena. No, pogledavši kroz prozor vidjeli smo da name se približava osam sova s malo većim paketima nego oni koje smo mi naručili.

*Hočemo ćekati da vidimo čije je*?upitao je Franjo, ali nisam ni stigla odgovoriti, a onih osam sova su se spustile s paketima. Tražile su da ih oslobodimo tereta, što smo i napravili. Bila su to dva paketa, jedan svjetlo plave boje, a drugi tamno plave. Franjo je stao iznad tamno plave, a ja iznad svjetlo plave.

*Hočemo otvorit da vidimo čije je*?upitala sam zbunjeno.

*Može...*rekao je.

Otvorili smo ih u isto vrijeme i odmah nakon toga se okrenuli jedno prema drugome i rekli...

*Ovo je za tebe...*

Tako smo se odvalili smijati da smo skoro pali na pod, što ne bi baš bilo dobro jer je pod sovinjaka bio pun kostiju stare lovine od sova i izmeta. Nekako smo svladali smijeh i odlučili smo ponjeti sve te pakete. Bili su svi skupa jako teški, pa smo ih začarali Vingardiumom i krenuli. No, na izlazu iz sovinjaka smo se sudarili s nečim ili nekim, ugl. Udarac je bio toliko jak da smo se svi razljepili po podu, bile su to Kikica, Berny i Lexy. Tako smo se smijali da me već boljeo stomak. Tek smo se nakon nekoliko minuta skulirali i ispričali jedno drugima.

*~*Došavši do društvene prostorije, kada se prolaz otvorio ugledali smo nevjerojatno veliku hrpu paketa i učenike koji ih razmataju. Pošli smo do Kreše i Fabia. Krešo je prvi rekao *Hy*, a nakon njega i Fabi. *Hej*, pozdravili smo ih. *Fabi ti znaš da nas dvoje moramo razgovarati nakon bala, jel tako*?rekla sam pomalo prestrašeno boječi se da će odbiti, pogledala sam u svoje cipele. *Ma, znam, naravno*.

*Ovaj, nije mi jasno tko je Loona s kojom ideš plesati*?pitala sam. Ponovno gledajuči u svoje cipele.

*Ma ona je moja sestrična, s druge je godine, ali mislio sam da je znaš pošto je iz tvoje spavaonice*.

*Ne, nisam je znala, sorry*.

*Ma njet veze, ali ti ideš s Chaningom jel tako*?upitao je ovaj put je on gledao u svoje shuze.

*Da, idem*, odgovorila sam osječajući da je prestrašen isto kao i ja.

*Dužna si mi jedan ples, može*?pitao je sa strahom da ću da odbiti.

*Ma, naravno*.

*~*Za bal sam se spremala tri sata i još nisam bila gotova. No, odlučila sam prošetati do Gryffindorske, jer sam trebala malu pomoć oko uređivanja. Tada su svi domovi bili bez lozinke da bi se učenici, a i učitelji osječali malo slobodnije. U rukama sam nosila još par stvari koje su mi bile potrebne za urediti se do karaja. Došla sam do Debele Dame, samo me pogledala, kada se portret iznenada maknuo u stranu, iz portreta je izišlo nekoliko dečkiju s treće godine. Među njima sam prepoznala i Siriusa, Selphinog brata. Nešto su vikala ni ne primjetivši da sam tu, *Kako su žene lude, pa mislim ono, uređuju se već danima, ma šta danima, godinama*. Govorio je to svojim prijateljima izletivši zabio se slučajno u mene. Tako sam dobro zveknula na pod, sve su mi se stvari rasule po podu.

*Ups, sorry, ti si Wanna, jel da*?pitao je pružeći mi ruku da ustanem. Prihvatila sam je, a on se samo nasmijao.

*Selphi i cure su ti gore, Acio*, rekao je i štapičem prizvao sve moje stvari, od prevelike brzine sve moje stvari su bile očito preteške pa je i on završio na podu. Njegovi prijatelji su se tako odvalili smijati, mislila sam da će već puči od smijeha. Sad sam ja njemu pružila ruku, prihvatio ju je. Povukla sam ga na noge i od njegove sile teže skoro ponovno tresnula na pod. No, već sam se snašla kao da skupljam svoje stvari. Pomogli su mi, još se malo smijući i krenuli dalje. Kada sam pokucala na vrata ženske Gryffindorske spavaonice začula sam buku i tresku. Cure su valjda mislile da sam jedan od dečkiju, kad sam ponovno morala čučnuti da se obranim od udarca palicom. Kada su skužile da sam ja počele su se smijati i povukle me unutra. *Sorry, lube moja, mislili smo da si jedna od dečkiju*, rekla mi je Kikica. Samo sam je zbunjeno pogledala jer sam mislila da je palica ipak malo previše. No, one su to očito shvačale kao normale. Sve su izgledale kao vile, a i mirisale su tako. Bile su tu osim Kikice, Lexy i Bery, Pixi,Lana,Pure,Aicha,Helena,Akta,Selphie,Loona. *Lube, sta se tebi dogodilo, izgledaš kao da si pala s Marsa*, rekla mi je Bery. Zatim su mi uzele sve stvari iz ruku i uredile me totalke. Od glave do pete bila sam prekrivena puderom, lakom za nokte, sjenilom, maskarom, labelom, sjajilom, a onda su mi još na kraju i počele čeprkati i kosu, jako je bolilo, ali sam nekako izdržala. Posjele su me pred zrcalo, no ja se nisam mogla prepoznati. Vidjela sam curu u plavoj haljini, sa pola smeđom kosom pola plavom(nedavno sam obnovila svoje pramenove, ali nisam se gledala u zrcalo pa nisam ni primjetila da sam ih stavila malo previše),imala je sreberni rajf kao malu krunicu na glavi, plave naušnice i ogrlica su sjajile. Sve je bilo za nevjerovati, od tada sam čvrsto odlučila da ću se početi šminkati. Još smo sve provjerile jel sve u redu s našim šminkama i haljinama i krenule u nove pobjede...

*~*Sišle smo u Veliku dvoranu jedna za drugom i svaka otišle do svog partnera. Kikica do Olivera, Lexy do Lee~ya, Berni do Kreše,Anna do Franje(nisam je još upoznala, ali sam mislila da je ona jer je došla do Franje), Loona do Fabia, a ostale cure nisam vidjela zato jer sam došla do Chaninga. Nosio je plavo~crno odjelo, uzdahnuo i rekao...

*Idemo li*?kimnula sam i krenuli smo.

Ušli smo u veliku dvoranu, bila je mračna, a svjetla su dopirala samo sa zvijezdanog začaranog stropa i na svakom je stolu bila po upaljena jedna svijeća. Chaning me odveo do stola najbliže podiju, a stolice i stolovi su bili posuti laticama bijele ruže.

Došli smo do stola, htjela sam sjesti, ali mi je Chaning kao kavalir izvukao stolicu i kad sam sjela pogurnuo je.Pričali smo neko vrijeme, pa su nam se pridružili Kikica s Olivero, Lexy s Lee~yem i Bernarda s Krešom,Fabi s Loonom,Franjo s Annom, a kasnije i Akta, Aicha, Pixi, Mile, Lana,Helena, Pure i Selphie. Počeli smo pričati i činilo se kao da nema kraja, super smo se zabavljali i zbijali šale na rečun profesora. Nakon nekog vremena začuli smo laganu pjesmu koju su na podiju svirale Čudnovate Sestre.

*Jesi za ples*?

*Naravno*, odgovorila sam nasmijavši se.

Odveo me do sredine podija i počeli smo plesati. Smijali smo se i pričali šaptom vrteći se u krug, a onda je usljedila još laganija pjesma, svoje je ruke položio na moje bokove, a a sam se naslonila na njegovo rame. Vidjela sam da su i drugi počeli plesati, a onda se do nas kroz gužvu probio Fabi i rekao, *Smijem li*?

Chaning ga je pogledao sa sumnjom u očima, ali se samo odmaknuo i otišao se malo odmoriti. Nasmijala sam mu se kada me primio ua kukove,a on mi je rekao.

*Znaš većeras zbilja izgledaš ljepo*.

*Ma zbilja, nisam znala*, ponovno sam se nasmijala...

*Hm, pa ni ti ne izgledaš loše*, otplesali smo još par pjesama i otišli se odmoriti. Za stolom nas je dočekala super atmosfera, Bernarda i Krešo su baš pričali neki vic i natjecali se tko će bolje ispričati. Mile se toliko smijao da je pao sa stolice na što su se svi još više počeli smijati. Tada je se Chaning naslonio na moje uho i rekao mi, *Idemo u šetnju*?

Kimnula sam i iskrali smo se ispod stola dok nitko nije gledao i otišli do kraja dvorane.

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life pet stu 30, 2007 7:43 pm

wannagilmor je napisao/la:: *=*Išli smo u sovinjak a po svoju haljinu, a Franjo po svoje odjelo za bal. Uostalom ipak nam je trebalo malo mira da se naviknemo na sve što smo nedavno saznali, pa samo pričali o djetinjstvu. On je pričao kako je njemu bilo, a ja sam pričala kako je meni bilo. Ispalo je da smo gotovo sve radili isto, a ono što nismo bilo je jako slično.

------>Kuuulaaraaaa....

Došavši do sovinjaka ugledali smo dva velika paketa, a to su očito bili naši, jer su na njima pisala naša imena. No, pogledavši kroz prozor vidjeli smo da name se približava osam sova s malo većim paketima nego oni koje smo mi naručili.

*Hočemo ćekati da vidimo čije je*?upitao je Franjo, ali nisam ni stigla odgovoriti, a onih osam sova su se spustile s paketima. Tražile su da ih oslobodimo tereta, što smo i napravili. Bila su to dva paketa, jedan svjetlo plave boje, a drugi tamno plave. Franjo je stao iznad tamno plave, a ja iznad svjetlo plave.

*Hočemo otvorit da vidimo čije je*?upitala sam zbunjeno.

------>LoooL...znatiželjci jedni....nono...

*Može...*rekao je.

Otvorili smo ih u isto vrijeme i odmah nakon toga se okrenuli jedno prema drugome i rekli...

*Ovo je za tebe...*

---->LoooLek i BoooLek...

Tako smo se odvalili smijati da smo skoro pali na pod, što ne bi baš bilo dobro jer je pod sovinjaka bio pun kostiju stare lovine od sova i izmeta.

-----<A di su one zmije...Salama..i još onaj...

Nekako smo svladali smijeh i odlučili smo ponjeti sve te pakete. Bili su svi skupa jako teški, pa smo ih začarali Vingardiumom i krenuli. No, na izlazu iz sovinjaka smo se sudarili s nečim ili nekim, ugl. Udarac je bio toliko jak da smo se svi razljepili po podu, bile su to Kikica, Berny i Lexy. Tako smo se smijali da me već boljeo stomak. Tek smo se nakon nekoliko minuta skulirali i ispričali jedno drugima.

*~*Došavši do društvene prostorije, kada se prolaz otvorio ugledali smo nevjerojatno veliku hrpu paketa i učenike koji ih razmataju. Pošli smo do Kreše i Fabia. Krešo je prvi rekao *Hy*, a nakon njega i Fabi. *Hej*, pozdravili smo ih. *Fabi ti znaš da nas dvoje moramo razgovarati nakon bala, jel tako*?rekla sam pomalo prestrašeno boječi se da će odbiti, pogledala sam u svoje cipele. *Ma, znam, naravno*.

------<A o čemu to?

*Ovaj, nije mi jasno tko je Loona s kojom ideš plesati*?pitala sam. Ponovno gledajuči u svoje cipele.

*Ma ona je moja sestrična, s druge je godine, ali mislio sam da je znaš pošto je iz tvoje spavaonice*.

*Ne, nisam je znala, sorry*.

*Ma njet veze, ali ti ideš s Chaningom jel tako*?upitao je ovaj put je on gledao u svoje shuze.

*Da, idem*, odgovorila sam osječajući da je prestrašen isto kao i ja.

*Dužna si mi jedan ples, može*?pitao je sa strahom da ću da odbiti.

*Ma, naravno*.

----->He is fall in love....

*~*Za bal sam se spremala tri sata i još nisam bila gotova. No, odlučila sam prošetati do Gryffindorske, jer sam trebala malu pomoć oko uređivanja. Tada su svi domovi bili bez lozinke da bi se učenici, a i učitelji osječali malo slobodnije. U rukama sam nosila još par stvari koje su mi bile potrebne za urediti se do karaja. Došla sam do Debele Dame, samo me pogledala, kada se portret iznenada maknuo u stranu, iz portreta je izišlo nekoliko dečkiju s treće godine. Među njima sam prepoznala i Siriusa, Selphinog brata. Nešto su vikala ni ne primjetivši da sam tu, *Kako su žene lude, pa mislim ono, uređuju se već danima, ma šta danima, godinama*. Govorio je to svojim prijateljima izletivši zabio se slučajno u mene. Tako sam dobro zveknula na pod, sve su mi se stvari rasule po podu.

---->LoLchina kako me ovo podsjeća na mene u mom dnevniku...

*Ups, sorry, ti si Wanna, jel da*?pitao je pružeći mi ruku da ustanem. Prihvatila sam je, a on se samo nasmijao.

*Selphi i cure su ti gore, Acio*, rekao je i štapičem prizvao sve moje stvari, od prevelike brzine sve moje stvari su bile očito preteške pa je i on završio na podu. Njegovi prijatelji su se tako odvalili smijati, mislila sam da će već puči od smijeha. Sad sam ja njemu pružila ruku, prihvatio ju je. Povukla sam ga na noge i od njegove sile teže skoro ponovno tresnula na pod. No, već sam se snašla kao da skupljam svoje stvari. Pomogli su mi, još se malo smijući i krenuli dalje.

---->Bariš ti bariš....

Kada sam pokucala na vrata ženske Gryffindorske spavaonice začula sam buku i tresku. Cure su valjda mislile da sam jedan od dečkiju, kad sam ponovno morala čučnuti da se obranim od udarca palicom. Kada su skužile da sam ja počele su se smijati i povukle me unutra. *Sorry, lube moja, mislili smo da si jedna od dečkiju*, rekla mi je Kikica.

----->Kikica u napadu...to se traži....

Samo sam je zbunjeno pogledala jer sam mislila da je palica ipak malo previše. No, one su to očito shvačale kao normale. Sve su izgledale kao vile, a i mirisale su tako. Bile su tu osim Kikice, Lexy i Bery, Pixi,Lana,Pure,Aicha,Helena,Akta,Selphie,Loona. *Lube, sta se tebi dogodilo, izgledaš kao da si pala s Marsa*, rekla mi je Bery. Zatim su mi uzele sve stvari iz ruku i uredile me totalke. Od glave do pete bila sam prekrivena puderom, lakom za nokte, sjenilom, maskarom, labelom, sjajilom, a onda su mi još na kraju i počele čeprkati i kosu, jako je bolilo, ali sam nekako izdržala.

------>I ovo me podsjeća na moj dnevnik...hehe...

Posjele su me pred zrcalo, no ja se nisam mogla prepoznati. Vidjela sam curu u plavoj haljini, sa pola smeđom kosom pola plavom(nedavno sam obnovila svoje pramenove, ali nisam se gledala u zrcalo pa nisam ni primjetila da sam ih stavila malo previše),imala je sreberni rajf kao malu krunicu na glavi, plave naušnice i ogrlica su sjajile. Sve je bilo za nevjerovati, od tada sam čvrsto odlučila da ću se početi šminkati. Još smo sve provjerile jel sve u redu s našim šminkama i haljinama i krenule u nove pobjede...

----->Pokemoni vode me...još dalje najdaljeeee....

*~*Sišle smo u Veliku dvoranu jedna za drugom i svaka otišle do svog partnera. Kikica do Olivera,

=) =) =)

Lexy do Lee~ya, Berni do Kreše,Anna do Franje(nisam je još upoznala, ali sam mislila da je ona jer je došla do Franje), Loona do Fabia, a ostale cure nisam vidjela zato jer sam došla do Chaninga. Nosio je plavo~crno odjelo, uzdahnuo i rekao...

*Idemo li*?kimnula sam i krenuli smo.

Ušli smo u veliku dvoranu, bila je mračna, a svjetla su dopirala samo sa zvijezdanog začaranog stropa i na svakom je stolu bila po upaljena jedna svijeća. Chaning me odveo do stola najbliže podiju, a stolice i stolovi su bili posuti laticama bijele ruže.

----->Ke lijepoooo....

Došli smo do stola, htjela sam sjesti, ali mi je Chaning kao kavalir izvukao stolicu i kad sam sjela pogurnuo je.Pričali smo neko vrijeme, pa su nam se pridružili Kikica s Olivero, Lexy s Lee~yem i Bernarda s Krešom,Fabi s Loonom,Franjo s Annom, a kasnije i Akta, Aicha, Pixi, Mile, Lana,Helena, Pure i Selphie. Počeli smo pričati i činilo se kao da nema kraja, super smo se zabavljali i zbijali šale na rečun profesora. Nakon nekog vremena začuli smo laganu pjesmu koju su na podiju svirale Čudnovate Sestre.

*Jesi za ples*?

*Naravno*, odgovorila sam nasmijavši se.

Odveo me do sredine podija i počeli smo plesati. Smijali smo se i pričali šaptom vrteći se u krug, a onda je usljedila još laganija pjesma, svoje je ruke položio na moje bokove, a a sam se naslonila na njegovo rame. Vidjela sam da su i drugi počeli plesati, a onda se do nas kroz gužvu probio Fabi i rekao, *Smijem li*?

---->To sam čekala...

Chaning ga je pogledao sa sumnjom u očima, ali se samo odmaknuo i otišao se malo odmoriti. Nasmijala sam mu se kada me primio ua kukove,a on mi je rekao.

*Znaš većeras zbilja izgledaš ljepo*.

*Ma zbilja, nisam znala*, ponovno sam se nasmijala...

*Hm, pa ni ti ne izgledaš loše*, otplesali smo još par pjesama i otišli se odmoriti. Za stolom nas je dočekala super atmosfera, Bernarda i Krešo su baš pričali neki vic i natjecali se tko će bolje ispričati. Mile se toliko smijao da je pao sa stolice na što su se svi još više počeli smijati. Tada je se Chaning naslonio na moje uho i rekao mi, *Idemo u šetnju*?

----->Mnei je Fabi bolji....

Kimnula sam i iskrali smo se ispod stola dok nitko nije gledao i otišli do kraja dvorane.

------>Super nastavak....

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life pet stu 30, 2007 9:01 pm

Hm, pa vidla bum kroz vrime što bu se desilo...LoL...CHINA....
Bery nedaju vise na net...smjc...
Ali nea veze vidim a nju...

Naslov: 12. dio ned pro 02, 2007 12:32 am

*=*Isšuljali smo se iz Velike dvorane i prošli kroz velika drvena vrata izašavši pod zvjezdama prekriveno nebo, a i lagani nas je vjetar prodrmao. Zvijezde su sjale jače i ljepše nego one na začaranom stropu, a mjesec je bio pun. Krenuli smo prema jezeru u kojem se poput u ogledalu ocrtavalo prekrasno nebo. Stali smo tek na drugoj strani jezera na samom rubu s jezerskom vodom, površina je bila jako mirna. Legli smo na travu i pokušavali pogoditi ima li kakvih čudnih oblika kad se zvijezde slože, ali nismo ih dugo gledali već smo počeli pričati. Pričali smo jako dugo...

Chaning se odjednom počeo spuštati nad mene, sklopio je svoje prekrasne oči i sljedeće čega se sječam je da me poljubio, bila sam u šoku, ali sam mu uzvratila. Josh malo smo se mazili i još malo ljubili i još malo, sve dok se nismo opraštali za laku noć pred velikim drvenim vratima. Čula se jaka glazba, očito je bal još trajao.

Pogledala sam mu u oči, a on je rekao…

*Zar baš moraš ići, volim te*?

Nasmijala sam se tim riječima, bilo mi je drago čuti da se netko konačno zanima za mene, bila sam sretnija nego ikada.

*Moram, ali i ja tebe volim*, jos smo se jednom poljubili za laku noć i mirnije snove i otišli svaki u svoju spavaonicu. A u žensku, a on u mušku. Osječala sam se magično, moj prvi poljubac, bio je tako, tako super.

Došla sam u spavaonicu mrtva umorna, čim sam obukla piđamu Four Sleytherins, navukla zastor i legla zaspala sam.

Ujutro sam se probudila jako kasno, no bila je to ipak subota, mogla sam uživati do mile volje. Protrčala sam kroz našu spavaonicu i zavojitim stubama uletila u mušku spavaonicu i skočila sam na Franjin krevet, ali on je već očito bio budan. Primjetila sam da je razmišljao o nečemu, a ne, razmišljao je o prošloj većeri, čini se da zbilja voli Annu, bila sam sretna zbog toga, ali nisam mogla izdržati.

*Hy, dobro jutro, kako je tebi bilo jučer*?, na brzinu sam mu prenjela sve trenutke koje sam proživjela, ovaj put smo otkrili nešto novo, ne samo da je vidio sve iz mog gledišta nego je i sve osjetio. Otvorio je oči i počeo se smijati.

*Znaš taj poljubac i nije bio tako loš, mislim ijako je on muško...*

*Ma daj*, rekla sam i lupila ga po ruci.

Sada je on meni prenjeo svoje događaje, uf, oni su se poljubili na najvišem astronomskom tornju, gdje smo gledali zvijezde pod satom. Anna je bila nevjerojatno draga prema njemu, ali žalim što sam osjetila da se mom braci...

Ma neugodno je to čak i ženama...

Otvorila sam oči i počela mu se smijati...

*Što, nisam je kriv, pa tako je kako je, ali što misliš o poljubcu...*pitao je kao da očekuje stručnu procjenu najvećeg majstora svih poljubaca...

*Pa draga je, super se odjeva, super miriši, dobro se ljubi, al’ si ti malo zahrđao...*

*De molim te*, rekao je i opalio me po nadlanici. Počeli smo se tuči, boxali smo se i prevrtali, na kraju sam ipak ja pobijedila. Fabi se tek probudio i čudno nas pogledao. Ponovno sam skočila, ali ovaj put na Fabiev krevet, no, očito sam skočila na krivo mjesto, htjeo je urliknuti, ali sam brže bolje skoknula na rub kreveta i stavila mu ruku na usta. Osjetila sam njegove meke i tople usne i pustila.

*Hy, dobro jutro uspavana ljepotice broj jedan*, nasmijala sam se...

*Hahaha, jako smješno, dobro jutro*, rekao je u jednom dahu.

*Kako je tebi bilo jučer na balu jesi se zabavio s Loonom*?pitala sam znatiželjno.

*Ma jesam, ali nije ostalo baš puno ljudi u dvorani, ako to pitaš, a primjetio sam da si ti nestala posljednji put sam te vidio kad je Mile pao sa stolice od smijeha*.

*E, pa da, šta češ, ma nije to bitno, dakle tko te začarao*?

*Nitko, bio sam bjesan, sorry, ali ja zbilja...*

Zašutio je i pogledao me ravno u oči. Nisam mogla vjerovati, ali sam samo pogledala u dole i zagrlila ga.

*Ma znaš da sam tu, uvjek sam tu za tebe, ali nije to tako lako, tražiš jako prijateljstvo, ali da nebude opisivo, nego da je tajnovito, misliš da sam ja prava osoba za to, jel da*, odvojili smo se.

*Da, upravo tako, bi li ti to isto htjela*?

*Naravno da bih, već sam mislila da nikada nećeš pitati. Ali eto pitao si, tojest ja sam pitala, zapravo neznam tko je pitao...*

*Ma vas dvoje ste ludi ili, ja vas nis neshapsam...*rekao je Franjo zbunjeno nas gledajuči.

Nas smo se dvoje samo opalili smijati i mislima smo se dogovorili da smo uvijek jedno uz drugo, bez obzira na sve.

*Ma nis nis, ni bitno...*promrmljali smo i nastavili se smijati...

Sada se i konačno probudio Krešo...skočila sam i na njigov krevet, ovaj sam put pazila da skočim na rub, ali valjda je on bas tad ispruzio noge jer ja jako sitno jauknuo...Brze bolje sam skočila i dospila pokraj njigova jastuka...

*Sorry, konačno si se i ti probudio uspavana lipotice br. Dva*?

*Aha, ma niš, ali sljedeći put malo pazi, može*?

*Ma nemaš frke, kak je tebi bilo jučer s Bernardom*, pogledala sam ga jer sam vidjela da se zabuljio kroz prozor i zamislio. Prenio mi je mislima sve što je doživia, i ja sam se ponovno nasmijala, ah, ah, prvi dio je bio malo dosadan, ali kad su izašli van na mjesečinu, vidla sam da su vidli mene i Chaninga, ali su očito odlučili ponovno uči unutra i ušli su u neku napuptenu učionicu. Isprva su samo pričali, ali su se ond počeli ljuibti, ljubili su se malo smješno, ali sam osjetila da je on u srcu zbilja jako voli i da mu puno znači. Otvorila sam oči i prokomentirala.

*Zbilja imaš velko srce, a tako si manji od svih nas...*

*Mda, neznam šta bi bez tebe i tvojih komentara...*rekao je i opalio me po ruci.

Pogledala sam po muškoj spavaonici i shvatila da je s njima u spavaonici i Chaning. Bash sam se digla s Krešinog kreveta i poljubia ga u obraz kad se Chaning probudio. Pogled mu je bio uprt u mene i Krešu...

*Aha, ti već bariš drugog, i to meni pred nosom, a mislio sam...ma nije bitno*, navukao je zavjese i ponovno legnuo.

*Nije istina Krešo mi je najbolji priljatelj i osim toga on je s mojom sestričnom, ako nisi znao, a tu sam i zbog svog brata i zbog drugog best frenda Fabia...*rekla sam zadihano, bila sam ljuta...nisam više mogla izdržati takvo ponašanje...otišla sam do Franjinog kreveta, navukla zavjesu i ugledala bracine svjetlo smeđe oči, počela sam plakati nečujno, naslonila sam se na Franjino rame i plakala. Nije prošlo dugo, a netko je maknuo zastor i rekao...ne bio je to Fabijev glas...

*Vidiš da plače čovječe, ona mi je best frendica de je bar poslušaj, koliko vidim on te jako voli…*rekao s trunkom tuge u glasu.

Nisam se htjela okrenuti, samo sam htjela biti uz bracu.

Osjetila sam dodir na remenu, netko me okrenuo i zagrlio me. *Oprosti kreten sam, ali možeš li me prihvatiti s manama, samo sam te testirao da vidim kako ćeš reagirati*. Pogledala sam gore naravno bio je to Chaning, ali je bio u piđami na bijelo plave prugice, kao mornarsku.

*Nema veze, nije bitno*, rekla sam.

Josh jednom sam pogledala zbunjenog bracu i Fabia i otišla s Chningom do njegva kreveta, sjeli smo I navukli zastor, ali smo I izveli čaroliju Bešumato , da ne čuju što pričamo…

Pričali smo pola sata, ali kako smo čuli, pola se ljudi već probudilo u spavaonici.

*Hy, idemo skupa na doručak, može*?pitao me super sexy glasom...

*Može, zašto ne, ipak je subota, samo idem se obuč ne želim ići u piđami...*

*Gle ludice, pa i ja se moram obuč, hhh....*

Polubili smo se i otkrili zastor, svi su pogledi bili uprti u nas, a očito sam dečke uhvatila u krivom trenutku jer su se oni tek oblačili i svi su do reda bili u boxsama...hhh....počela sam im se smijat, na što je braco došo do mene s jastukom na boxama koje su bile crno plave, rekla sam mu u mislima vov dobre boxe, pokloniš mi jedne za Božić, odgovorio je na glas da ga svi čuju, *M naravno, fala, ali možeš još malo, pa...*

Navukla sam zastor i smijala se s Chaningom, ali mu je to postalo malo glupo.

*Joj, vidla si ih sve u boxama, hhh, ali nije baš lipo od tebe...*nasmija se i zagrlia me...

*Da, znam, ali sta cu, ipak mi je Franjisa braco, a za ostale, pa ima zanimljivih guza...*naravno šalila sam se, ali se činilo da je Chaning malo uvrjeđen...

*M da, a šta je s mojom*rekao je i lega na leđa...

*Pa nije loša, hhh...*rekla sam i a sam legla na leđa, *a cha ti mislis o mojoj*

Digao se na ruke i rekao, *Uf, wow...* zaključila sam da je dost, pa sam se digla i pogledala ga...počea mi se smijat... zagrlio me i polubio...tako glatko, ali sam skužila da nešt nije uredu jer sam čula da nam se svi oni dečki smiju...

*Sta vi buljite, ko da se nikad niste poljubili*, rekla sam na što su svi zašutili i ovaj put obučeni ošli vanka...

Chaning me pogleda u čudu.

*Šta, bila sam iskrena, dobro ovo je sve izgledalo kao da sam neka drolja, zar ne…ali nisam tavka, prihvatiš me s manama…*, rekla sam trešnuvši.

*Naravno, vojim te takvu kakva jesi*, reka je I diga se s kreveta…

*Idem se ja obuč, ok*?

*Ok, čekam te u društvenoj, more*?

*Može*, istrčala sam brzo vanka I pošla po stepenicama u žensku spavaonicu…

Obukla sam se na brzaka i mal uredila i ošla vanka...

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life ned pro 02, 2007 1:38 am

otišla
VANKA????

ajd dobro iako je ono....WTF?

=)

ali to je sloboda pisanja
=)

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life ned pro 02, 2007 12:30 pm

wannagilmor je napisao/la:: *=*Isšuljali smo se iz Velike dvorane i prošli kroz velika drvena vrata izašavši pod zvjezdama prekriveno nebo, a i lagani nas je vjetar prodrmao. Zvijezde su sjale jače i ljepše nego one na začaranom stropu, a mjesec je bio pun. Krenuli smo prema jezeru u kojem se poput u ogledalu ocrtavalo prekrasno nebo. Stali smo tek na drugoj strani jezera na samom rubu s jezerskom vodom, površina je bila jako mirna. Legli smo na travu i pokušavali pogoditi ima li kakvih čudnih oblika kad se zvijezde slože, ali nismo ih dugo gledali već smo počeli pričati. Pričali smo jako dugo...

Chaning se odjednom počeo spuštati nad mene, sklopio je svoje prekrasne oči i sljedeće čega se sječam je da me poljubio, bila sam u šoku, ali sam mu uzvratila. Josh malo smo se mazili i još malo ljubili i još malo, sve dok se nismo opraštali za laku noć pred velikim drvenim vratima. Čula se jaka glazba, očito je bal još trajao.

Pogledala sam mu u oči, a on je rekao…

*Zar baš moraš ići, volim te*?

Nasmijala sam se tim riječima, bilo mi je drago čuti da se netko konačno zanima za mene, bila sam sretnija nego ikada.

*Moram, ali i ja tebe volim*, jos smo se jednom poljubili za laku noć i mirnije snove i otišli svaki u svoju spavaonicu. A u žensku, a on u mušku. Osječala sam se magično, moj prvi poljubac, bio je tako, tako super.

------->Huuu...ovaj sam dio bez daha pročitala...

Došla sam u spavaonicu mrtva umorna, čim sam obukla piđamu Four Sleytherins, navukla zastor i legla zaspala sam.

Ujutro sam se probudila jako kasno, no bila je to ipak subota, mogla sam uživati do mile volje. Protrčala sam kroz našu spavaonicu i zavojitim stubama uletila u mušku spavaonicu i skočila sam na Franjin krevet, ali on je već očito bio budan. Primjetila sam da je razmišljao o nečemu, a ne, razmišljao je o prošloj većeri, čini se da zbilja voli Annu, bila sam sretna zbog toga, ali nisam mogla izdržati.

------>LoooL...svi sve vole....

*Hy, dobro jutro, kako je tebi bilo jučer*?, na brzinu sam mu prenjela sve trenutke koje sam proživjela, ovaj put smo otkrili nešto novo, ne samo da je vidio sve iz mog gledišta nego je i sve osjetio. Otvorio je oči i počeo se smijati.

----->Pitam se kako se dečko osjeća kad osjeća da se ljubi s dečkom....

*Znaš taj poljubac i nije bio tako loš, mislim ijako je on muško...*

------->Hahahahahahahahahahahahahahaha

*Ma daj*, rekla sam i lupila ga po ruci.

Sada je on meni prenjeo svoje događaje, uf, oni su se poljubili na najvišem astronomskom tornju, gdje smo gledali zvijezde pod satom. Anna je bila nevjerojatno draga prema njemu, ali žalim što sam osjetila da se mom braci...

Ma neugodno je to čak i ženama...

------>I stara kako se ljubi Anna????

Otvorila sam oči i počela mu se smijati...

*Što, nisam je kriv, pa tako je kako je, ali što misliš o poljubcu...*pitao je kao da očekuje stručnu procjenu najvećeg majstora svih poljubaca...

*Pa draga je, super se odjeva, super miriši, dobro se ljubi, al’ si ti malo zahrđao...*

*De molim te*, rekao je i opalio me po nadlanici. Počeli smo se tuči, boxali smo se i prevrtali, na kraju sam ipak ja pobijedila. Fabi se tek probudio i čudno nas pogledao. Ponovno sam skočila, ali ovaj put na Fabiev krevet, no, očito sam skočila na krivo mjesto, htjeo je urliknuti, ali sam brže bolje skoknula na rub kreveta i stavila mu ruku na usta. Osjetila sam njegove meke i tople usne i pustila.

*Hy, dobro jutro uspavana ljepotice broj jedan*, nasmijala sam se...

------>A ti bi bila zvijer....

*Hahaha, jako smješno, dobro jutro*, rekao je u jednom dahu.

*Kako je tebi bilo jučer na balu jesi se zabavio s Loonom*?pitala sam znatiželjno.

*Ma jesam, ali nije ostalo baš puno ljudi u dvorani, ako to pitaš, a primjetio sam da si ti nestala posljednji put sam te vidio kad je Mile pao sa stolice od smijeha*.

------->Hahahahahahahha...jadni Mile

*E, pa da, šta češ, ma nije to bitno, dakle tko te začarao*?

*Nitko, bio sam bjesan, sorry, ali ja zbilja...*

Zašutio je i pogledao me ravno u oči. Nisam mogla vjerovati, ali sam samo pogledala u dole i zagrlila ga.

*Ma znaš da sam tu, uvjek sam tu za tebe, ali nije to tako lako, tražiš jako prijateljstvo, ali da nebude opisivo, nego da je tajnovito, misliš da sam ja prava osoba za to, jel da*, odvojili smo se.

*Da, upravo tako, bi li ti to isto htjela*?

*Naravno da bih, već sam mislila da nikada nećeš pitati. Ali eto pitao si, tojest ja sam pitala, zapravo neznam tko je pitao...*

*Ma vas dvoje ste ludi ili, ja vas nis neshapsam...*rekao je Franjo zbunjeno nas gledajuči.

Nas smo se dvoje samo opalili smijati i mislima smo se dogovorili da smo uvijek jedno uz drugo, bez obzira na sve.

.------>Ke lijepooo..

*Ma nis nis, ni bitno...*promrmljali smo i nastavili se smijati...

Sada se i konačno probudio Krešo...skočila sam i na njigov krevet, ovaj sam put pazila da skočim na rub, ali valjda je on bas tad ispruzio noge jer ja jako sitno jauknuo...Brze bolje sam skočila i dospila pokraj njigova jastuka...

*Sorry, konačno si se i ti probudio uspavana lipotice br. Dva*?

------->Barišice jedna...

*Aha, ma niš, ali sljedeći put malo pazi, može*?

*Ma nemaš frke, kak je tebi bilo jučer s Bernardom*, pogledala sam ga jer sam vidjela da se zabuljio kroz prozor i zamislio. Prenio mi je mislima sve što je doživia, i ja sam se ponovno nasmijala, ah, ah, prvi dio je bio malo dosadan, ali kad su izašli van na mjesečinu, vidla sam da su vidli mene i Chaninga, ali su očito odlučili ponovno uči unutra i ušli su u neku napuptenu učionicu. Isprva su samo pričali, ali su se ond počeli ljuibti, ljubili su se malo smješno, ali sam osjetila da je on u srcu zbilja jako voli i da mu puno znači. Otvorila sam oči i prokomentirala.

*Zbilja imaš velko srce, a tako si manji od svih nas...*

*Mda, neznam šta bi bez tebe i tvojih komentara...*rekao je i opalio me po ruci.

----->Tebe svi nešto danas lupaju...

Pogledala sam po muškoj spavaonici i shvatila da je s njima u spavaonici i Chaning.

------>Hahahahahaha,a jes čorava....

Bash sam se digla s Krešinog kreveta i poljubia ga u obraz kad se Chaning probudio. Pogled mu je bio uprt u mene i Krešu...

*Aha, ti već bariš drugog, i to meni pred nosom, a mislio sam...ma nije bitno*, navukao je zavjese i ponovno legnuo.

------>Buuuuuuuu

*Nije istina Krešo mi je najbolji priljatelj i osim toga on je s mojom sestričnom, ako nisi znao, a tu sam i zbog svog brata i zbog drugog best frenda Fabia...*rekla sam zadihano, bila sam ljuta...nisam više mogla izdržati takvo ponašanje...otišla sam do Franjinog kreveta, navukla zavjesu i ugledala bracine svjetlo smeđe oči, počela sam plakati nečujno, naslonila sam se na Franjino rame i plakala. Nije prošlo dugo, a netko je maknuo zastor i rekao...ne bio je to Fabijev glas...

*Vidiš da plače čovječe, ona mi je best frendica de je bar poslušaj, koliko vidim on te jako voli…*rekao s trunkom tuge u glasu.

Nisam se htjela okrenuti, samo sam htjela biti uz bracu.

Osjetila sam dodir na remenu, netko me okrenuo i zagrlio me. *Oprosti kreten sam, ali možeš li me prihvatiti s manama, samo sam te testirao da vidim kako ćeš reagirati*. Pogledala sam gore naravno bio je to Chaning, ali je bio u piđami na bijelo plave prugice, kao mornarsku.

*Nema veze, nije bitno*, rekla sam.

Josh jednom sam pogledala zbunjenog bracu i Fabia i otišla s Chningom do njegva kreveta, sjeli smo I navukli zastor, ali smo I izveli čaroliju Bešumato , da ne čuju što pričamo…

Pričali smo pola sata, ali kako smo čuli, pola se ljudi već probudilo u spavaonici.

*Hy, idemo skupa na doručak, može*?pitao me super sexy glasom...

*Može, zašto ne, ipak je subota, samo idem se obuč ne želim ići u piđami...*

*Gle ludice, pa i ja se moram obuč, hhh....*

Polubili smo se i otkrili zastor, svi su pogledi bili uprti u nas, a očito sam dečke uhvatila u krivom trenutku jer su se oni tek oblačili i svi su do reda bili u boxsama...hhh....počela sam im se smijat, na što je braco došo do mene s jastukom na boxama koje su bile crno plave, rekla sam mu u mislima vov dobre boxe, pokloniš mi jedne za Božić, odgovorio je na glas da ga svi čuju, *M naravno, fala, ali možeš još malo, pa...*

Navukla sam zastor i smijala se s Chaningom, ali mu je to postalo malo glupo.

*Joj, vidla si ih sve u boxama, hhh, ali nije baš lipo od tebe...*nasmija se i zagrlia me...

*Da, znam, ali sta cu, ipak mi je Franjisa braco, a za ostale, pa ima zanimljivih guza...*naravno šalila sam se, ali se činilo da je Chaning malo uvrjeđen...

*M da, a šta je s mojom*rekao je i lega na leđa...

*Pa nije loša, hhh...*rekla sam i a sam legla na leđa, *a cha ti mislis o mojoj*

Digao se na ruke i rekao, *Uf, wow...* zaključila sam da je dost, pa sam se digla i pogledala ga...počea mi se smijat... zagrlio me i polubio...tako glatko, ali sam skužila da nešt nije uredu jer sam čula da nam se svi oni dečki smiju...

----->Oh booooy....

*Sta vi buljite, ko da se nikad niste poljubili*, rekla sam na što su svi zašutili i ovaj put obučeni ošli vanka...

Chaning me pogleda u čudu.

*Šta, bila sam iskrena, dobro ovo je sve izgledalo kao da sam neka drolja, zar ne…ali nisam tavka, prihvatiš me s manama…*, rekla sam trešnuvši.

----->Ne sviđa mi se jedna riječ u gore rečenici...

*Naravno, vojim te takvu kakva jesi*, reka je I diga se s kreveta…

*Idem se ja obuč, ok*?

*Ok, čekam te u društvenoj, more*?

*Može*, istrčala sam brzo vanka I pošla po stepenicama u žensku spavaonicu…

Obukla sam se na brzaka i mal uredila i ošla vanka...

------>Kuuulara nastavaaaak...

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life ned pro 02, 2007 1:33 pm

ajme sad sam pročitala sve ono šta sam bila u zaostatku,sorry=)

e sad da prokomentiram=)lol
pa ono sve je genijalno,a ovaj zadnji dio ajme ja sam se samo smijala,super,čovječe=)hehe...
ti jedina u muškoj spavaonici...hehe...lool....

cool

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life ned pro 02, 2007 5:26 pm

isse... bila napisala komentare na obadvije priče(citirala ih i onak.. ma znaš)
i dođe onaj glupi don't send i izađe mi... i niš se nije spremilo... A isse...
uglavnom je sve super i sve za 5.... pozz, pussa

Gost

*=*Isšuljali
smo se iz Velike dvorane i prošli kroz velika drvena vrata izašavši pod
zvjezdama prekriveno nebo, a i lagani nas je vjetar prodrmao. Zvijezde
su sjale jače i ljepše nego one na začaranom stropu, a mjesec je bio
pun.
Ooo pun mjesec pazi se vukodlaka!! :D

Krenuli smo prema jezeru u kojem se poput u ogledalu ocrtavalo
prekrasno nebo. Stali smo tek na drugoj strani jezera na samom rubu s
jezerskom vodom, površina je bila jako mirna. Legli smo na travu i
pokušavali pogoditi ima li kakvih čudnih oblika kad se zvijezde slože,
ali nismo ih dugo gledali već smo počeli pričati. Pričali smo jako
dugo...
Tip za pričanje, a? :D

Chaning
se odjednom počeo spuštati nad mene, sklopio je svoje prekrasne oči i
sljedeće čega se sječam je da me poljubio, bila sam u šoku, ali sam mu
uzvratila. Josh malo smo se mazili i još malo ljubili i još malo, sve
dok se nismo opraštali za laku noć pred velikim drvenim vratima. Čula
se jaka glazba, očito je bal još trajao.

Pogledala sam mu u oči, a on je rekao…

*Zar baš moraš ići, volim te*?
Opa! Zacopan u tebe hehe! Imaš ga u šaci xD

Nasmijala sam se tim riječima, bilo mi je drago čuti da se netko konačno zanima za mene, bila sam sretnija nego ikada.

*Moram,
ali i ja tebe volim*, jos smo se jednom poljubili za laku noć i mirnije
snove i otišli svaki u svoju spavaonicu. A u žensku, a on u mušku.
Osječala sam se magično, moj prvi poljubac, bio je tako, tako super.
I morala si ić a bal još trajao? Ma ja bi ostala nebi se maknula s tog mjesta makar me morali ralicom micat! hehe

Došla sam u spavaonicu mrtva umorna, čim sam obukla piđamu Four Sleytherins, navukla zastor i legla zaspala sam.
Tak brzo... Nebi ja uspjela.. Meni treba 3 sata da zaspim LOL

Ujutro
sam se probudila jako kasno, no bila je to ipak subota, mogla sam
uživati do mile volje. Protrčala sam kroz našu spavaonicu i zavojitim
stubama uletila u mušku spavaonicu i skočila sam na Franjin krevet, ali
on je već očito bio budan. Primjetila sam da je razmišljao o nečemu, a
ne, razmišljao je o prošloj većeri, čini se da zbilja voli Annu, bila
sam sretna zbog toga, ali nisam mogla izdržati.
Hehe... I kak se Anna ljubi? LOL... Ti to sve vidjela šta je i on vidio ajme kak fora lol xD

*Hy,
dobro jutro, kako je tebi bilo jučer*?, na brzinu sam mu prenjela sve
trenutke koje sam proživjela, ovaj put smo otkrili nešto novo, ne samo
da je vidio sve iz mog gledišta nego je i sve osjetio. Otvorio je oči i
počeo se smijati.

*Znaš taj poljubac i nije bio tako loš, mislim ijako je on muško...*

*Ma daj*, rekla sam i lupila ga po ruci.
Lupaš ga a reko je da ti se dečko dobro ljubi haha xD

Sada
je on meni prenjeo svoje događaje, uf, oni su se poljubili na najvišem
astronomskom tornju, gdje smo gledali zvijezde pod satom. Anna je bila
nevjerojatno draga prema njemu, ali žalim što sam osjetila da se mom
braci...

aaaaaahahahaha
Kako sam se nasmijala :D

Kak si se tog sjetila ajme lol

Ma neugodno je to čak i ženama...

Otvorila sam oči i počela mu se smijati...

*Što,
nisam je kriv, pa tako je kako je, ali što misliš o poljubcu...*pitao
je kao da očekuje stručnu procjenu najvećeg majstora svih poljubaca...
Majstor svih poljubaca? Onda očito misli da je onaj tvoj poljubac odličan xD

*Pa draga je, super se odjeva, super miriši, dobro se ljubi, al’ si ti malo zahrđao...*

*De
molim te*, rekao je i opalio me po nadlanici. Počeli smo se tuči,
boxali smo se i prevrtali, na kraju sam ipak ja pobijedila. Fabi se tek
probudio i čudno nas pogledao. Ponovno sam skočila, ali ovaj put na
Fabiev krevet, no, očito sam skočila na krivo mjesto, htjeo je
urliknuti, ali sam brže bolje skoknula na rub kreveta i stavila mu ruku
na usta. Osjetila sam njegove meke i tople usne i pustila.

*Hy, dobro jutro uspavana ljepotice broj jedan*, nasmijala sam se...
Uspavana LJEPOTICE? :D

*Hahaha, jako smješno, dobro jutro*, rekao je u jednom dahu.

*Kako je tebi bilo jučer na balu jesi se zabavio s Loonom*?pitala sam znatiželjno.

*Ma
jesam, ali nije ostalo baš puno ljudi u dvorani, ako to pitaš, a
primjetio sam da si ti nestala posljednji put sam te vidio kad je Mile
pao sa stolice od smijeha*.
Aha znači gledo te opa :D Meni se sve čini da se ti njemu sviđaš :D Al šta ja znam... :D

*E, pa da, šta češ, ma nije to bitno, dakle tko te začarao*?
Ma začaro urokom puko :D

*Nitko, bio sam bjesan, sorry, ali ja zbilja...*

Zašutio je i pogledao me ravno u oči. Nisam mogla vjerovati, ali sam samo pogledala u dole i zagrlila ga.

*Ma
znaš da sam tu, uvjek sam tu za tebe, ali nije to tako lako, tražiš
jako prijateljstvo, ali da nebude opisivo, nego da je tajnovito, misliš
da sam ja prava osoba za to, jel da*, odvojili smo se.

*Da, upravo tako, bi li ti to isto htjela*?

*Naravno da bih, već sam mislila da nikada nećeš pitati. Ali eto pitao si, tojest ja sam pitala, zapravo neznam tko je pitao...*

*Ma vas dvoje ste ludi ili, ja vas nis neshapsam...*rekao je Franjo zbunjeno nas gledajuči.
E ima tvoj brat pravo... ni ja vas dvoje niš ne kontam lol

Nas smo se dvoje samo opalili smijati i mislima smo se dogovorili da smo uvijek jedno uz drugo, bez obzira na sve.

*Ma nis nis, ni bitno...*promrmljali smo i nastavili se smijati...

Sada
se i konačno probudio Krešo...skočila sam i na njigov krevet, ovaj sam
put pazila da skočim na rub, ali valjda je on bas tad ispruzio noge jer
ja jako sitno jauknuo...Brze bolje sam skočila i dospila pokraj njigova
jastuka...
Svima nanosiš bol, a? lol, šalim se :)

*Sorry, konačno si se i ti probudio uspavana lipotice br. Dva*?
Aha on isto ljepotica?

*Aha, ma niš, ali sljedeći put malo pazi, može*?

*Ma
nemaš frke, kak je tebi bilo jučer s Bernardom*, pogledala sam ga jer
sam vidjela da se zabuljio kroz prozor i zamislio. Prenio mi je mislima
sve što je doživia, i ja sam se ponovno nasmijala, ah, ah, prvi dio je
bio malo dosadan, ali kad su izašli van na mjesečinu, vidla sam da su
vidli mene i Chaninga, ali su očito odlučili ponovno uči unutra i ušli
su u neku napuptenu učionicu. Isprva su samo pričali, ali su se ond
počeli ljuibti, ljubili su se malo smješno, ali sam osjetila da je on u
srcu zbilja jako voli i da mu puno znači. Otvorila sam oči i
prokomentirala.

*Zbilja imaš velko srce, a tako si manji od svih nas...*

*Mda, neznam šta bi bez tebe i tvojih komentara...*rekao je i opalio me po ruci.
Majke mi ti se sa svima tučeš.. xD

Pogledala
sam po muškoj spavaonici i shvatila da je s njima u spavaonici i
Chaning. Bash sam se digla s Krešinog kreveta i poljubia ga u obraz kad
se Chaning probudio. Pogled mu je bio uprt u mene i Krešu...
A on nije ljepotica a? lol, on bi trebo bit broj 3 xD

*Aha, ti već bariš drugog, i to meni pred nosom, a mislio sam...ma nije bitno*, navukao je zavjese i ponovno legnuo.
Uf... Optužuje te :O
Al je ipak čudno što je samo nastavio spavat... Nije li? Ja b se digla, lol

*Nije
istina Krešo mi je najbolji priljatelj i osim toga on je s mojom
sestričnom, ako nisi znao, a tu sam i zbog svog brata i zbog drugog
best frenda Fabia...*rekla sam zadihano, bila sam ljuta...nisam više
mogla izdržati takvo ponašanje...otišla sam do Franjinog kreveta,
navukla zavjesu i ugledala bracine svjetlo smeđe oči, počela sam
plakati nečujno, naslonila sam se na Franjino rame i plakala. Nije prošlo dugo, a netko je maknuo zastor i rekao...ne bio je to Fabijev glas...

*Vidiš da plače čovječe, ona mi je best frendica de je bar poslušaj, koliko vidim on te jako voli…*rekao s trunkom tuge u glasu.

Nisam se htjela okrenuti, samo sam htjela biti uz bracu.
A braco pametan pa šuti lol :D

Osjetila
sam dodir na remenu, netko me okrenuo i zagrlio me. *Oprosti kreten
sam, ali možeš li me prihvatiti s manama, samo sam te testirao da vidim
kako ćeš reagirati*. Pogledala sam gore naravno bio je to Chaning, ali
je bio u piđami na bijelo plave prugice, kao mornarsku.
Eto viš savršen tip kad priznaje da je kreten :D

*Nema veze, nije bitno*, rekla sam.

Josh
jednom sam pogledala zbunjenog bracu i Fabia i otišla s Chningom do
njegva kreveta, sjeli smo I navukli zastor, ali smo I izveli čaroliju
Bešumato , da ne čuju što pričamo…

Pričali smo pola sata, ali kako smo čuli, pola se ljudi već probudilo u spavaonici.

*Hy, idemo skupa na doručak, može*?pitao me super sexy glasom...

*Može, zašto ne, ipak je subota, samo idem se obuč ne želim ići u piđami...*

*Gle ludice, pa i ja se moram obuč, hhh....*

Poljubili
smo se i otkrili zastor, svi su pogledi bili uprti u nas, a očito sam
dečke uhvatila u krivom trenutku jer su se oni tek oblačili i svi su do
reda bili u boxsama...hhh....počela sam im se smijat, na što je braco
došo do mene s jastukom na boxama koje su bile crno plave, rekla sam mu
u mislima vov dobre boxe, pokloniš mi jedne za Božić, odgovorio je na
glas da ga svi čuju, *M naravno, fala, ali možeš još malo, pa...*
Ahahahahaha ja bi se samo okrenula i SMIJALA
Ja bi Riknula od smijeha Da vidim dečke u Boxama lol xD

Navukla sam zastor i smijala se s Chaningom, ali mu je to postalo malo glupo.

*Joj, vidla si ih sve u boxama, hhh, ali nije baš lipo od tebe...*nasmija se i zagrlia me...

*Da,
znam, ali sta cu, ipak mi je Franjisa braco, a za ostale, pa ima
zanimljivih guza...*naravno šalila sam se, ali se činilo da je Chaning
malo uvrjeđen...

*M da, a šta je s mojom*rekao je i lega na leđa...

*Pa nije loša, hhh...*rekla sam i a sam legla na leđa, *a cha ti mislis o mojoj*

Digao
se na ruke i rekao, *Uf, wow...* zaključila sam da je dost, pa sam se
digla i pogledala ga...počea mi se smijat... zagrlio me i
polubio...tako glatko, ali sam skužila da nešt nije uredu jer sam čula
da nam se svi oni dečki smiju...

*Sta vi buljite, ko da se nikad niste poljubili*, rekla sam na što su svi zašutili i ovaj put obučeni ošli vanka...
Sam ti njima reci! ko im reko da bulje u vas! :D

Chaning me pogleda u čudu.

*Šta, bila sam iskrena, dobro ovo je sve izgledalo kao da sam neka drolja, zar ne…ali nisam tavka, prihvatiš me s manama…*, rekla sam trešnuvši.

*Naravno, vojim te takvu kakva jesi*, reka je I diga se s kreveta…

*Idem se ja obuč, ok*?

*Ok, čekam te u društvenoj, more*?

*Može*, istrčala sam brzo vanka I pošla po stepenicama u žensku spavaonicu…

Obukla sam se na brzaka i mal uredila i ošla vanka...

E odličan ti je dnevnik! ODLIČAN!
Baš je fensi šmensi xD
Sam tak nastavi! :D
I super je!
Pošalji mi na P.M. kad su nastavci da ne propustim koji.. :D
I ako b mogla mene ubacit... mislim ako je sve zauzeto, nemoraš lol xD
Pa, pozz!
I super ti je dnevnik :D

Naslov: Dvanaesti dio sub pro 08, 2007 3:17 pm

*=*Prošlo je mjesec dana, svi su bili sretni i zadovoljni svojim parovima, upoznala sam i neke cure iz spavaonice, starije su, ali nije mi bilo bitno, a upoznala sam i par dečkiju. Imala sam sve dobre ocjene, a otkrila sam i svoju novu vrlinu, zabranjene čarolije su mi jako dobro išle, ali naravno vježbala sam u sobi potrebe. Franjo, Fabi, Krešo, Bery, Lexy i Kikica su vježbali samnom.

Neki dan nas je posjetio i Tom(tata), tada nam je objasnio pojedinosti i donio nam slike kad smo još svi živjeli skupa, a, braco, tatek i mama. Bilo mi je drago sto sam dobila tu sliku, a Franjo je dobio sliku nas dvoje dok smo bili dvije godine. Na toj smo slici stajali u vrtu pokraj grma bIjelih ruža i a sam u ruci držala buket ruža, a braco mi se smješio i zagrlia me...

*Tom, kod koje smo se kuće to slikali i tko je od nas dvoje stariji*, pokazala sam na sliku i bracu i sebe. Franjo ga je znatiželjno pogledao.

*To je kuća vaše tete, moje sestre, ali ona ide s vama u Hogwarts i na istoj ste godini, čak je i u istoj spavaonici s tobom, a bila je još jako mala kada je nasljedila tu kuću od naših roditelja. No, tada još nisam ni znao da ona postoji, Franjo je stariji*, rekao je na što je Franjo skočio pola metra u zrak i ponovno se brzo spustio.

*A tko nam je teta*?rekao je zbunjeno.

*Teta vam se zove Aicha Marvolo Riddle*.

*Aicha, mislim da je znam, ali nisam sigurna, zna li ona da mi postojimo i zna li ona za tebe*?

*Ne, još uvijek nezna za mene, čim vam sve ispričam idem kod nje da joj sve objasnim, ok*?

*Ok, ali pozdravi je i od nas...*rekli smo u jedan glas. Tom se samo nasmijao i pomno nas promotrio, a mi smo se nekako skutrili, nismo znali dali da mu kažemo da vježbamo crnu magiju ili ne, ali smo ipak odlučili da ćemo prešutjeti, barem za sada.

*Vidite, vaša teta je jako, ma neznam jesam li ja spreman za to, imam sestru*, zbunjeno je ponavljao tata.

*Ma daj, naravno da si spreman*, rekla sam, a Franjo je u hipu nadodao.

*Ni mi nismo znali da smo blizanci, pa smo se nekako snašli, ali morati ćete nači vremena jedno za drugo i malo se bolje upoznati*.

*Da imate pravo, ali kako, ma snači ću se, bit će ok*, rekao je i odjednom počeo pjevati, *Idemo u nove pobjede, nitko nas spriječiti neće da pobjedimo, da, pobjedit ćemo to skupa ti i ja, ti i jaaaaa.*

*Super pjesmica, hhh...*rekla sam zbunjeno.

*Da, slažem se...hhh...*nadodao je braco.

*Aha, da, izmislio sam je, kad god trebam riješiti neki veliki problem pjevam ju...samo je prije bila malo zločestija s prizvukom rocka i popa...*

Na to smo se svo troje opalili smijat ko da smo neke budale...hvala Bogu...pa samo bili u zabranjenoj šumi pa nas nije nitko mogao čuti...opasno mjesto, ali to nas nije zabrinjavalo znamo crnu magiju. Jedino bi bio problem što bi Tom saznao da znamo crnu magiju. No, ipak je sve prošlo dobro i još smo ostali malo pričati s Saly i Salmom. Činilo se da su se super slagali, a imali su i hrane, jeli su velike pauke, što im je bilo jako sočno. Iznenadili smo se kada smo vidjeli nešto jako neobično.

*Salmo, Saly što je ona rupa vaša kuća, ali što je ono...*pitao je Franjo za nas oboje, jer smo isto mislili.

*Msa tso nijse nsista, sasmo msa...hms...*nije znao što bi rekao jer smo ga očito iznenadili takvim pitanjem, a i Saly je čudno reagirala.

Otišli smo do rupe i vidjeli male anakondice, sve nam je bilo jasno, no, još uvijek nismo mogli vjerovati.

*Oho, imamo nove članove obitelji*, rekla sam uzbuđeno, na što je Saly izgledala kao da joj je kamen pao sa srca, a Salmo se ponosno uvijao u čvor i isplitao.

*Pa čini se da ćemo morati donositi više hrane nego prije, ali nemojte nam to ponovno učiniti, ok*?upitao je i mrkim pogledom pogledao Salma. *Msa nemsas frskse, neschesmo tso psonosvo napsravist*, rekao je pomalo uvrijeđeno.

*Ok, ali pazi, držim te za riječ...*rekao je i još smo im čestitali i upoznali se s ostalim članovima obitelji, bili su baš super, zvali su se, Laura, Very, Pixy, Trinkibela, Savno, Kaye, Fayo i Yo i Zik. Yo i Zik su si slični kao jaje jajetu, baš su bili slatki. No, došlo je vrijeme da pođemo, krenuli smo prema dvorcu pod starim plaštem nevidljivosti koji nam je tog puta dao Tom. Stigli smo do ulaznih vrata i već smo krenuli da uđemo u hodnik kad je naišao prof. Feltwick i zamalo smo se s njim sudarili, za dlaku, ali smo ipak izbjegli novom padanju po podu. Zapravo od dana kada je bio bal, a i braco kad god smo skupa idemo nekud ili se šetamo i pričamo obavezno se moramo rasut po podu, a usput nam još ispadaju i sve stvari, kao da smo bili ukleti. No, to je samo izazivalo smijeh prolaznika i naših prijatelja, baš kao i ove noći. Svi se skupljamo poslije večere, da bi mogli otići jedan po jedan s malim razmacima i različitim putevima došli do sobe potrebe(no mi smo je nazivali Chiki Bella). Učitelji i ostali učenici su već navikli na naše veliko okupljanje, ali ih to nije ni malo brinulo, ustvari oni su uvijek uživali u toj maloj predstavi, čak su nas sve neki od profesora hvalili i govorili da ih podsječamo na njih u maladim danima. Ma bilo je to super, eh, sada koga sam upoznala. Bio je to četvrtak i sjedila sam za stolom slušajuči mp4, u jednoj od praznih učionica pričajući u mislima s Franjom koji je sjedio nekoliko klupa dalje zbunjeno bulječi u mene i neznajuči da sam jaaaako loše volje, ali čim sam ga ugledala smirila sam se i skočila sa stola te mu pojurila ususret.

*Ponovno si bila loše volje, pa kada ćeš više biti sretna, joj morat ću reći Chaningu da te poljubi, nesmijemo se samo mi ljubit, hhh...sorry. Šalim se...*, rekao je ozbiljno.

*Kao da će me to usrećit katkad ni sama ne znam zašto sam tužna, kao da mi je nešto na duši što ne mogu skinuti, čudan osječaj, netko me proganja, ali na sasvim pristojnoj udaljenosti. Mislim da ću danas doći do tebe, ak smijem, pliiizzz...*?molila sam ga , zbilja sam se svake večeri osječala kao da me netko proganja, ali kad dođem do Franje taj osječaj nestane.

*Ajoj, ali dogovorio sam se sa Annom da ćemo navečer izači, ali ako će te to umiriti doći ću oko jedanaest, a do tada će uz tebe biti Chaning može*?pitao me, zabrinuta pogleda, nekad sam mislila da se čak malo previše brine za mene.

*Ma uredu je, i ja izlazim večeras s Chaningom, tako da...vidimo se oko jedanaest...* , samo je kimnuo i nasmijao se.

Upravo smo izlazili iz učionice kad nas je našla stara zla nesreća, zabili smo se u jednu curu smeđe kose, svi skupa smo se rasuli tako da smo završili na podu. Tako smo se smijali da nismo više ni znali za sebe, ali smo se onda sabrali digli i ...

*Ja sam Poopsy, a vi*? Upitala nas je cura kad smo se digli. Imala je dugu smeđu kosu, pomalo valovitu, sličnu meni, a oči su joj bile zelene. Franjo nas je obadvije pogledao i zbunjeno se okrenuo na prstima jedan krug, pa se ponovno smirio.

*Hy, mi smo twins Wanna i Franjo Marvolo Riddle, drago nam je*, pogledala sam je i pružila joj ruku, prihvatila ju je. Te se i Franjo s njom rukovao, tojest zbunjeno stajao i pružio ruku tek kad sam mu stala na nogu.

*Ah, da sorry ja sam Franjo...baš kao što je...ovaj...Wanna...rekla...*

Jedan dječak plave kose i plavih očiju došetao je do nas i rekao...

*A tu si Poopsy, tražim te već...uf...ali nema veze...možemo razgovarati...*?, upitao je ni ne pradstavivši se. Malo je ličio na Chaninga, ali ipak su se razlikovali...

*Da, naravno, ali ...ovo su Franjo i Wanna, twinsi, a ti si...*?, rekla mu je gledajuči ga očajnim pogledom, no i on je ćini čini se bio previše zbunjen.

*Je, da, ovaj Nix, drago mi je...*, pružio mi je ruku, naravno prihvatila sam je, a onda se rukovao i s Franjom.

*Ovaj, mi moramo ići, ali vidimo se opet, u kojme ste vi domu...*?...

*Mi smo u Sleytherinima, a vi*?, pitala me Poopsy.

*I mi smo u Sleytherinima, ok, pa vidimo se na doručku*, bila je to zadnja rečenica što sam ju rekla.

*~*Dakle naša mala predstava je počela, svi su se okupljali, Mile, Pixie, Loona, Fabi, Krešo, Bery, Kikica, Leey, Lexy, Oliver, Pure, Anna, Lana, Aicha(moja teta, još joj nisam rekla, ali ću ove večeri, to sam čvrsto odlučila), Akta, Helena, Selphie, Emma i Sandy(upoznala sam ih nedavno, super su otkečena curke...), Poopsy i Nix, te Chaning i a...

Nix i Poopsy su prohodali. No, zbilja smo se jako sprijateljili, svi smo skupa bili velika ekipa, ustvari nešto kao obitelj, držali smo se skupa, a bilo nas je iz svih domova, svako je svima govorio sve jer smo jednostavno imali povjerenja u sve nas. Krenuli smo jedni za drugima, u malim skupinama, i kad smo se konačno svi došli do sobe potrebe, pretvorila se u preljepa šarena vrata isšarana svim bojama, a iznad njih je zlatnim slovima pisalo Dom obitelji Chiki Bella, to smo bili mi. Ušli smo kao i obično untra, ponovno se pretvorila u preljepu livadu okruženu drvečem i neživim životinjama, tako da bismo mogli vježbati zabranjene čarolije. Sve je ispalo super kao i obično, te sam večeri zaspala jaaaaako umorna. Samo sam se zavalila u krevet i stavila na uši mp4, koji je svirao cijelu noć. Probudila sam se oko osam sati, konačno sam si kupila budilicu, ali naravno nisam je navila ipak je bila nedjelja...

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life sub pro 08, 2007 5:07 pm

oj... wow... konačno se doznalo da ste blizanci... weeeeeeeeee...Aicha vam je teta???? LoL... Thats funny... hehe... super nastavak

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life ned pro 09, 2007 12:10 pm

Ej ljubek...nisam in the mood za big kom...
Ali kao i uvijek nastavak je oodličan...i mislim da ti je svaki bolji od boljeg..dadada
Budem ti nadoknadila...
Ki$$a...

Gost

*=*Prošlo
je mjesec dana, svi su bili sretni i zadovoljni svojim parovima,
upoznala sam i neke cure iz spavaonice, starije su, ali nije mi bilo
bitno, a upoznala sam i par dečkiju. Imala sam sve dobre ocjene, a
otkrila sam i svoju novu vrlinu, zabranjene čarolije su mi jako dobro
išle, ali naravno vježbala sam u sobi potrebe. Franjo, Fabi, Krešo,
Bery, Lexy i Kikica su vježbali samnom.
Oi, zabranjene čarolije, eli? Pazi se ti kentaura u šumi :)

Neki
dan nas je posjetio i Tom(tata), tada nam je objasnio pojedinosti i
donio nam slike kad smo još svi živjeli skupa, a, braco, tatek i mama.
Bilo mi je drago sto sam dobila tu sliku, a Franjo je dobio sliku nas
dvoje dok smo bili dvije godine. Na toj smo slici stajali u vrtu pokraj
grma bIjelih ruža i a sam u ruci držala buket ruža, a braco mi se
smješio i zagrlia me...

*Tom,
kod koje smo se kuće to slikali i tko je od nas dvoje stariji*,
pokazala sam na sliku i bracu i sebe. Franjo ga je znatiželjno pogledao.

*To
je kuća vaše tete, moje sestre, ali ona ide s vama u Hogwarts i na
istoj ste godini, čak je i u istoj spavaonici s tobom, a bila je još
jako mala kada je nasljedila tu kuću od naših roditelja. No, tada još
nisam ni znao da ona postoji, Franjo je stariji*, rekao je na što je
Franjo skočio pola metra u zrak i ponovno se brzo spustio.

*A tko nam je teta*?rekao je zbunjeno.

*Teta vam se zove Aicha Marvolo Riddle*.
AICHA?!?!? Ok, dobro, ali ono... WTF?!?!? O_o

*Aicha, mislim da je znam, ali nisam sigurna, zna li ona da mi postojimo i zna li ona za tebe*?
Mislim da zna da postojite... Valjda... Aicha znaš li? Eh?

*Ne, još uvijek nezna za mene, čim vam sve ispričam idem kod nje da joj sve objasnim, ok*?

*Ok,
ali pozdravi je i od nas...*rekli smo u jedan glas. Tom se samo
nasmijao i pomno nas promotrio, a mi smo se nekako skutrili, nismo
znali dali da mu kažemo da vježbamo crnu magiju ili ne, ali smo ipak
odlučili da ćemo prešutjeti, barem za sada.
A ke misliš kae bi reko? Ne bi dao blizu Salame i Salme... Heheh :)

*Vidite, vaša teta je jako, ma neznam jesam li ja spreman za to, imam sestru*, zbunjeno je ponavljao tata.
Tvoj tata je zbunio i mene :S

*Ma daj, naravno da si spreman*, rekla sam, a Franjo je u hipu nadodao.

*Ni
mi nismo znali da smo blizanci, pa smo se nekako snašli, ali morati
ćete nači vremena jedno za drugo i malo se bolje upoznati*.

*Da
imate pravo, ali kako, ma snači ću se, bit će ok*, rekao je i odjednom
počeo pjevati, *Idemo u nove pobjede, nitko nas spriječiti neće da
pobjedimo, da, pobjedit ćemo to skupa ti i ja, ti i jaaaaa.*
LOL!!!! Lud tata xD

*Super pjesmica, hhh...*rekla sam zbunjeno.

*Da, slažem se...hhh...*nadodao je braco.
Tako je tako je!

*Aha,
da, izmislio sam je, kad god trebam riješiti neki veliki problem pjevam
ju...samo je prije bila malo zločestija s prizvukom rocka i popa...*
Lol... Kao što sam rekla: Lud tata xD

Na
to smo se svo troje opalili smijat ko da smo neke budale...hvala
Bogu...pa samo bili u zabranjenoj šumi pa nas nije nitko mogao
čuti...opasno mjesto, ali to nas nije zabrinjavalo znamo crnu magiju.
Jedino bi bio problem što bi Tom saznao da znamo crnu magiju. No, ipak
je sve prošlo dobro i još smo ostali malo pričati s Saly i Salmom.
Činilo se da su se super slagali, a imali su i hrane, jeli su velike
pauke, što im je bilo jako sočno. Iznenadili smo se kada smo vidjeli
nešto jako neobično.

*Salmo, Saly što je ona rupa vaša kuća, ali što je ono...*pitao je Franjo za nas oboje, jer smo isto mislili.
Kae 2 rupe?

*Msa
tso nijse nsista, sasmo msa...hms...*nije znao što bi rekao jer smo ga
očito iznenadili takvim pitanjem, a i Saly je čudno reagirala.

Otišli smo do rupe i vidjeli male anakondice, sve nam je bilo jasno, no, još uvijek nismo mogli vjerovati.

*Oho,
imamo nove članove obitelji*, rekla sam uzbuđeno, na što je Saly
izgledala kao da joj je kamen pao sa srca, a Salmo se ponosno uvijao u
čvor i isplitao.
Vu! Jej! lol :D Male zmijice! :D Weeee

*Pa
čini se da ćemo morati donositi više hrane nego prije, ali nemojte nam
to ponovno učiniti, ok*?upitao je i mrkim pogledom pogledao Salma. *Msa
nemsas frskse, neschesmo tso psonosvo napsravist*, rekao je pomalo
uvrijeđeno.
Ja skoro nikad ne kužim kaj te zmije pričaju... Razz

*Ok,
ali pazi, držim te za riječ...*rekao je i još smo im čestitali i
upoznali se s ostalim članovima obitelji, bili su baš super, zvali su
se, Laura, Very, Pixy, Trinkibela, Savno, Kaye, Fayo i Yo i Zik. Yo i
Zik su si slični kao jaje jajetu, baš su bili slatki. No, došlo je
vrijeme da pođemo, krenuli smo prema dvorcu pod starim plaštem
nevidljivosti koji nam je tog puta dao Tom. Stigli smo do ulaznih vrata
i već smo krenuli da uđemo u hodnik kad je naišao prof. Feltwick i
zamalo smo se s njim sudarili, za dlaku, ali smo ipak izbjegli novom
padanju po podu. Zapravo od dana kada je bio bal, a i braco kad god smo
skupa idemo nekud ili se šetamo i pričamo obavezno se moramo rasut po
podu, a usput nam još ispadaju i sve stvari, kao da smo bili ukleti.
No, to je samo izazivalo smijeh prolaznika i naših prijatelja, baš kao
i ove noći. Svi se skupljamo poslije večere, da bi mogli otići jedan po
jedan s malim razmacima i različitim putevima došli do sobe potrebe(no
mi smo je nazivali Chiki Bella). Učitelji i ostali učenici su već
navikli na naše veliko okupljanje, ali ih to nije ni malo brinulo,
ustvari oni su uvijek uživali u toj maloj predstavi, čak su nas sve
neki od profesora hvalili i govorili da ih podsječamo na njih u maladim
danima. Ma bilo je to super, eh, sada koga sam upoznala. Bio je to
četvrtak i sjedila sam za stolom slušajuči mp4, u jednoj od praznih
učionica pričajući u mislima s Franjom koji je sjedio nekoliko klupa
dalje zbunjeno bulječi u mene i neznajuči da sam jaaaako loše volje,
ali čim sam ga ugledala smirila sam se i skočila sa stola te mu
pojurila ususret.
Aha... Ok... ( scratch

)

*Ponovno
si bila loše volje, pa kada ćeš više biti sretna, joj morat ću reći
Chaningu da te poljubi, nesmijemo se samo mi ljubit, hhh...sorry. Šalim
se...*, rekao je ozbiljno.

*Kao
da će me to usrećit katkad ni sama ne znam zašto sam tužna, kao da mi
je nešto na duši što ne mogu skinuti, čudan osječaj, netko me proganja,
ali na sasvim pristojnoj udaljenosti. Mislim da ću danas doći do tebe,
ak smijem, pliiizzz...*?molila sam ga , zbilja sam se svake večeri
osječala kao da me netko proganja, ali kad dođem do Franje taj osječaj
nestane.

*Ajoj,
ali dogovorio sam se sa Annom da ćemo navečer izači, ali ako će te to
umiriti doći ću oko jedanaest, a do tada će uz tebe biti Chaning
može*?pitao me, zabrinuta pogleda, nekad sam mislila da se čak malo
previše brine za mene.

*Ma uredu je, i ja izlazim večeras s Chaningom, tako da...vidimo se oko jedanaest...* , samo je kimnuo i nasmijao se.

Upravo
smo izlazili iz učionice kad nas je našla stara zla nesreća, zabili smo
se u jednu curu smeđe kose, svi skupa smo se rasuli tako da smo
završili na podu. Tako smo se smijali da nismo više ni znali za sebe,
ali smo se onda sabrali digli i ...
Zla nesreća, a? moje ime lol xD Tipičan način da se upoznaš sa mnom xD

*Ja sam Poopsy, a vi*? Upitala
nas je cura kad smo se digli. Imala je dugu smeđu kosu, pomalo
valovitu, sličnu meni, a oči su joj bile zelene. Franjo nas je obadvije
pogledao i zbunjeno se okrenuo na prstima jedan krug, pa se ponovno
smirio.
A on zbunjen... Da ga nisi urekla? Lol

*Hy,
mi smo twins Wanna i Franjo Marvolo Riddle, drago nam je*, pogledala
sam je i pružila joj ruku, prihvatila ju je. Te se i Franjo s njom
rukovao, tojest zbunjeno stajao i pružio ruku tek kad sam mu stala na
nogu.
Lol... Zbunjenko...

*Ah, da sorry ja sam Franjo...baš kao što je...ovaj...Wanna...rekla...*

Jedan dječak plave kose i plavih očiju došetao je do nas i rekao...

*A
tu si Poopsy, tražim te već...uf...ali nema veze...možemo
razgovarati...*?, upitao je ni ne pradstavivši se. Malo je ličio na
Chaninga, ali ipak su se razlikovali...

*Da,
naravno, ali ...ovo su Franjo i Wanna, twinsi, a ti si...*?, rekla mu
je gledajuči ga očajnim pogledom, no i on je ćini čini se bio previše
zbunjen.
Haaaaahahahahahahahahahahaha! :D

*Je, da, ovaj Nix, drago mi je...*, pružio mi je ruku, naravno prihvatila sam je, a onda se rukovao i s Franjom.

*Ovaj, mi moramo ići, ali vidimo se opet, u kojme ste vi domu...*?...

*Mi smo u Sleytherinima, a vi*?, pitala me Poopsy.

*I mi smo u Sleytherinima, ok, pa vidimo se na doručku*, bila je to zadnja rečenica što sam ju rekla.

*~*Dakle
naša mala predstava je počela, svi su se okupljali, Mile, Pixie, Loona,
Fabi, Krešo, Bery, Kikica, Leey, Lexy, Oliver, Pure, Anna, Lana,
Aicha(moja teta, još joj nisam rekla, ali ću ove večeri, to sam čvrsto
odlučila), Akta, Helena, Selphie, Emma i Sandy(upoznala sam ih nedavno,
super su otkečena curke...), Poopsy i Nix, te Chaning i a...

Nix
i Poopsy su prohodali. No, zbilja smo se jako sprijateljili, svi smo
skupa bili velika ekipa, ustvari nešto kao obitelj, držali smo se
skupa, a bilo nas je iz svih domova, svako je svima govorio sve jer smo
jednostavno imali povjerenja u sve nas. Krenuli smo jedni za drugima, u
malim skupinama, i kad smo se konačno svi došli do sobe potrebe,
pretvorila se u preljepa šarena vrata isšarana svim bojama, a iznad
njih je zlatnim slovima pisalo Dom obitelji Chiki Bella, to smo bili
mi. Ušli smo kao i obično untra, ponovno se pretvorila u preljepu
livadu okruženu drvečem i neživim životinjama, tako da bismo mogli
vježbati zabranjene čarolije. Sve je ispalo super kao i obično, te sam
večeri zaspala jaaaaako umorna. Samo sam se zavalila u krevet i stavila
na uši mp4, koji je svirao cijelu noć. Probudila sam se oko osam sati,
konačno sam si kupila budilicu, ali naravno nisam je navila ipak je
bila nedjelja...

Naslov: 14.dio pet pro 14, 2007 8:46 pm

*=*Probudila sam se jako rano, još nije bilo ni svanulo, no, odlučila sam ići u knjižnicu. Još je bio mrak kad sam hodala po pustim hodnicima, no, nisam ni sama znala, ponovno se pojavio onaj osječaj. Osječaj da me netko prati, nešto je iza mene šušnulo, ali kad sam se okrenula nije bilo ničega. Ispred knjižnice sam vidjela samo Sir Niclesa, ali me on nije vidio jer sam uzela stari plašt nevidljivosti. Brzo sam otvorila vrata knjižnice i ušla unutra, nije bilo svijetla. *Lumos*, rekla sam da bih mogla uopće išta vidjeti, obasjala me zasljpljujuča svijetlost. Pogledala sam po policama nisam tražila ništa osobito, no ponovno je nešto šušnulo. Okrenula sam se, no tamo nije bilo nikoga. Odlučila sam se za još jednu čaroliju zaštite, bila je to jako dobra stara čarolija koju je izmislio Snape, naš predstavnik doma. *Bešumato*, nisam ništa rekla, sve je bilo u glavi, ali je čarolija očito djelovala. To je bio dobar ili loši znak, pitala sam samu sebe. Lutajući po policama našla sam jednu knjigu, pisalo je na njoj zlatnim slovima, *Hogwartske tajne i ponovni povratak nasljednika Salazara Slytherina*, nije bilo napisano ime autora, mislila sam da će biti zanimljivo čitati tajne Hogwartsa. Počela sam s čitanjem, na prvoje je stranici bila preporuka, a zatim je na drugoj stranici bila pokretljiva slika Salazara Slytherina. Bio je samo on na toj slici, nitko više, ali sam primejtila da u ruci drži štapić I da mu je na ramenu jedna ogromna zmija. Naravno, nije bila veća od Saly, ne ipak je bila veća.

Knjiga je počinjala riječima:

*Drago mi je da ćete pročitati ovu knjigu, zahvaljujemo vam na trudu.*

A zatim se iza toga između redaka ubacila jedna rečenica, pisalo je:

*Dobrodošla kraljice moja carice, moja mala Pany, curica sa lutkicom.*

Zatim se ispod te rečenice pojavila slika Salazara Slytherina i curice s jezivom lutkom, svi troje su se smiješili i mahali mi s slike. Nisam znala što bih pomislila, no u tom me trenu iz razmšljanja prenuo šuštavi zvuk nećeg što se vuklo po podu, okrenula sam se, ali kao i prije nije bilo nikoga. Odlučila sam uzeti knjigu iz knižnice, a i knjižnica, barem još u ovo mrklo doba nije bila sigurna za čitanje tako jezive knjige. Neka me sila vukla da pođem u smjeru jedne police, no uspjela sam se oduprjeti. Cijelim putem do društvene sam se osvrtala jer sam svakih par sekundi čula ono šuštanje, došla sam do društvene zapuhana od trčanja. Naravno tamo nije bilo nikoga. Potrčala sam u mušku spavaonicu, tako sam se bojala, a još uvijek sam čula šuštanje, kad sam ušla primjetila sam da još svi spavaju, a i mjesec je bio na nebu, došla sam do Franjinog kreveta, vidjela sam ga kako mirno spava, ali je iznenada nešto jako šušnulo i primjetila sam malu sijenu na mjesečini, povikala sam u sebi Avada Kadavra, i bljesnulo je zeleno svijetlo, sjena je nestala a pod je bio crn, kao da ga je netko zapalio, ostalo je čini mi se samo crna kosa. Uzela sam je i stavila je na ormarić pokraj bracinog kreveta, uvukla sam se pokraj brace i pokušala ga probuditi. No, nisam uspjela, mislima sam osjetila da spava sanjao je neki čudan san, sanjao je mene malo prije kako sam se digla i išla u knjižnicu i da sam rekla kad sam ušla Avada Kadavra, sve što sam doživjela on je sanjao samo što je on bio sastrane, prenuo se tako naglo, htjeo je vrištati, ali sam mu statvila ruku na usta. Zatvorio ih je i pogledao me. Mislima govoreći, seko što je bilo ~ odgovorila sam, sanjao si me, upravo kako sam ja to malo prije doživjela~,

ali kako je to moguče, nisam znao da možemo imati vizije, zar si ih ti imala~,

nažalost da, ali nisu bile vezane uz ovo, bilo je to sasvim drukčija stvar,sasvim drukčije, bojim se~...

*Nemoj se bojati, tu sam kad god me zatrebaš, stalno ću biti uz tebe, može*?, rekao je tihim glasom i poljubio me u čelo.

*Nemoj me nikada ostaviti, faja...*prošaptala sam mu na uho i poljubila ga u obraz.

Naravno da neću, nemoj se brinuti, tu sam uz tebe...~

Nakon tih riječi navukao je zastor i oba dvoje smo zaspali. Probudio me tračak svijetla što je dopirao iza zastora, ali nisam shvaćala zašto mi svijet kao da ide gore, pa dolje. Nakon nekog vremena sam shvatila da sam ustvari spavala na bracinom ramenu. On je još doduše spavao, a meni je knjiga još uvijek bila u ruci.

*Braco, ustajanje*, prošaptala sam mu na uho, i u mislima sam se ovaj puta zaderala, pa se konačno probudio.

*Ok, nemoraš se derat, čujem te i ovak i onka*.

*Aha, baš super, a morat ću ti pokazat onu crnu knjigu, znaš, jezivu*?, sama pomisao na nju mi je bila suluda.

*Da, sjećam se, uf, jezivo*...

Sjeli smo i još malo pričali, pa smo pogledali dali se itko probudio, činilo se da su svi ostali dečki još uvijek spavali, da, jesu, spavali su.

Pogledala sam na Franjin noćni ormarič, tamo više nije bilo one crne kose, samo se napravio znak zmije od krvi. Prepala sam se, ali me Franjo umirio.

*Moram ti pokazati tu sliku u knjizi, znaš, o koju si vidio u snu, koji sam ja vidjela*? Pogledala sam ga, samo je kimnuo i pokazao na knjigu u mojoj ruci. Nisam ni primjetila da je i ona bila oblivena krvlju, nisam znala što ću, krv nije od moje ruke. To je bila nečija druga krv. Pomislila sam da je tom knjigom netko ubijen, ali mi to tada nije bilo bitno i pokazala sam Franji knjigu. Samo što su nam se ovaj put osim Salazara Slytherina i djevojčice s jezivom lutkom sa slike smijao i jedan dječak koji je došao malo poslje curice, čini se da su oba dvoje bili sretni, ali nam se odjednom učinilo kao da izgledaju mrtvo, poput leševa, trepnuli smo i zatvorili knjigu.

*Gle ovo nije obična knjiga, čini se da je opasna, ali nesmijemo je vratiti u knjižnicu, možeš je pročitati za nas, to bi nam moglo pomoči oko onog osječaja i šuštanja*.

*Moze, naravno, ali moramo biti oprezni*...

*Da, znam, ali gdje čemo je skrivati, zbilja neznam niti jedno pametnije mjesto osim tvoje ruke, u koju najviše vjerujem*, rekao je braco pomalo zabrinutim i uplašenim pogledom.

*Znam jedno mjesto, može u moje srce, tamo ga nitko neće nači, a moči ću ga čitati slobodno kada želim ili bolje u ruku, ali će mi trebati pomoć i tvoja zaštita, jesi spreman*?

*Jesam, što trebam napraviti, ah, da znam, evo...*

Spojili smo ruke u krug i knjiga je nestala, obasjala ju je svijetlo zelena svijetlost i odvojila nam je ruke, na mojoj ljevoj ruci na zglobu je ostala krvlju oblivena zmija, kao što je bila na Franjinoj komodi. Maknula sam zastor i ponovno ugledala stari prizor, svi dečki u box ~ ama, naravno osim brace.

*Hy, srce, opet si spavala kod brace*?upitao me Chaning već uobičajeno skoro pa svako jutro.

*Aha, prepala sam se malo, znaš...*slegnula sam ramenima, a sam hvala Bogu bila u piđami Four Slytherina.

Otišla sam do njegovog kreveta i sjela na rub kreveta, kako sam naučila, nikada nesmiješ skakat na krevet od dečkiju jer će te lupit po ruci.

Zagrlio me, navukao zastor na svom krevetu i polubio. Ostali su se već navikli na to, nisu se više smijali, nego su pričali, oblačili se igrali i šta već sve ne kao i kad me nema. Ljubili smo se dugo, dugo, pa sam ga zagrlila.

*Znaš, nemogu zamislit život bez tebe, a bome mu ni smrt*.

Nasmijala sam mu se što sam mogla lukavije i pogledala ga s sjajem u očima.

*Znam, ni ja bez tebe ne mogu zamislit nit život nit smrt…jojim te…*

*I ja tebe*, primio me za ljevi zglob, slučajno, jauknula sam, uzeo mi je ruku I ugledao krvavu zmiju.

*Što ti je to, što ti je bilo*?

*Ništa, ma nije to ništa, to je samo*, ali prije nego što sam uspjela odgovoriti iz zmije mi je počela teči krv i morala sam stisnuti ruku, moja je ruka sve više i više kretala prema Chaningovoj ljevom zglobu, nisam to htjela, nisam to dopustila, odjednom je netko pomaknuo zastor, bio je to Franjo, i svoj ljevi zglob priljepio na moj ljevi zglob. Chaning nas je ljutito pogledao, ali je taj pogled nestao čim su se moja i bracina ruka spojile. Odvojili smo ih i vidjeli da se zmija podjelila na dva dijela, jedan je dio bio na mojem ljevom zglobu, a jedan na bracinom. Polubila sam Chaninga u obraz i skočila na Fabiev krevet...al’ na krivo misto.

*U ravno u sridu, možeš malo pazit nemam dupla...*rekao je savijajuči se od bola i napola se smiješeći.

*Oprosti, oprosti, oprosti, nisam namjerno...znam da nemaš dupla*.

*Dobro, ali možeš se pomaknuti...*? piskutao je ljutito.

Došla sam do njegovog jastuka i zavukla se ispod, jastuk je bio veći od mene kad se sklupčam, tako da sam se sakrila.

*Ej, gdje si sad otišla...*

*Potraži me*, šapnula sam, onda se naslonio na mene i počeo me bockat.

*Hhh...imam te...e sad si moja...*

*Možeš si mislit*, ispuzala sam između jastuka i kreveta, te došla ravno ispred njegove face.

*Hy, što...ma...hhh...*nasmijala sam se i prasnula u smijeh.

*Lube, pusi...*promrmljao si je u bradu, ali i ja sam ga mogla čuti...

*Hhh...mos mislit, e, joj...*dohvatio me za struk i povukao u zagrljaj.

*Hm, dobro jutro...*kmrknula sam da me nebi zdrobio...

*Ok, sorry, morao sam, joj lube moja naš da je Loona našla dečka...hhh, baš su smijšni par, moram te upoznat s njima...*rekao je odvajajuči se od mene...

*Aha, vidim da će ovo biti još jedan dugi dan...ali trudit ću se...*

rekla sam i duboko udahnula.

Gost

Oj evo i mene! :)
Malo da vidim kae ima danas... :)

*=*Probudila
sam se jako rano, još nije bilo ni svanulo, no, odlučila sam ići u
knjižnicu.
E si ti luda?!? U rano jutro učit?!? Meni bi se smučilo... Razz

Nebi ja nikad učit išla! lol

Još je bio mrak kad sam hodala po pustim hodnicima, no,
nisam ni sama znala, ponovno se pojavio onaj osječaj. Osječaj da me
netko prati, nešto je iza mene šušnulo, ali kad sam se okrenula nije
bilo ničega.
E da to se i meni događa stalno... Ali STALNO... Mrzim to...

Ispred knjižnice sam vidjela samo Sir Niclesa, ali me on
nije vidio jer sam uzela stari plašt nevidljivosti. Brzo sam otvorila
vrata knjižnice i ušla unutra, nije bilo svijetla. *Lumos*, rekla sam
da bih mogla uopće išta vidjeti, obasjala me zasljpljujuča svijetlost.
Pogledala sam po policama nisam tražila ništa osobito, no ponovno je
nešto šušnulo. Okrenula sam se, no tamo nije bilo nikoga. Odlučila sam
se za još jednu čaroliju zaštite, bila je to jako dobra stara čarolija
koju je izmislio Snape, naš predstavnik doma. *Bešumato*, nisam ništa
rekla, sve je bilo u glavi, ali je čarolija očito djelovala. To
je bio dobar ili loši znak, pitala sam samu sebe. Lutajući po policama
našla sam jednu knjigu, pisalo je na njoj zlatnim slovima, *Hogwartske
tajne i ponovni povratak nasljednika Salazara Slytherina*, nije bilo
napisano ime autora, mislila sam da će biti zanimljivo čitati tajne
Hogwartsa. Počela sam s čitanjem, na prvoje je stranici bila preporuka,
a zatim je na drugoj stranici bila pokretljiva slika Salazara
Slytherina. Bio je samo on na toj slici, nitko više, ali sam primejtila
da u ruci drži štapić I da mu je na ramenu jedna ogromna zmija. Naravno, nije bila veća od Saly, ne ipak je bila veća.
Aha evo na koga se Voldy ugledo. A dobro.

Knjiga je počinjala riječima:

*Drago mi je da ćete pročitati ovu knjigu, zahvaljujemo vam na trudu.*

A zatim se iza toga između redaka ubacila jedna rečenica, pisalo je:

*Dobrodošla kraljice moja carice, moja mala Pany, curica sa lutkicom.*
Pany?!?!?! Carica sa LUTKICOM!!??!?!? Wtf?!?

Zatim
se ispod te rečenice pojavila slika Salazara Slytherina i curice s
jezivom lutkom, svi troje su se smiješili i mahali mi s slike. Nisam
znala što bih pomislila, no u tom me trenu iz razmšljanja prenuo
šuštavi zvuk nećeg što se vuklo po podu, okrenula sam se, ali kao i
prije nije bilo nikoga.
Jezivo. Potpuno... Jezivo.

Odlučila sam uzeti knjigu iz knižnice, a i
knjižnica, barem još u ovo mrklo doba nije bila sigurna za čitanje tako
jezive knjige. Neka me sila vukla da pođem u smjeru jedne police, no
uspjela sam se oduprjeti.
scratch

Wtf koja sila? O_o

Cijelim putem do društvene sam se osvrtala
jer sam svakih par sekundi čula ono šuštanje, došla sam do društvene
zapuhana od trčanja. Naravno tamo nije bilo nikoga. Potrčala sam u
mušku spavaonicu, tako sam se bojala, a još uvijek sam čula šuštanje,
kad sam ušla primjetila sam da još svi spavaju, a i mjesec je bio na
nebu, došla sam do Franjinog kreveta, vidjela sam ga kako mirno spava,
ali je iznenada nešto jako šušnulo i primjetila sam malu sijenu na
mjesečini, povikala sam u sebi Avada Kadavra, i bljesnulo je zeleno
svijetlo, sjena je nestala a pod je bio crn, kao da ga je netko
zapalio, ostalo je čini mi se samo crna kosa. Uzela sam je i stavila je
na ormarić pokraj bracinog kreveta, uvukla sam se pokraj brace i
pokušala ga probuditi. No, nisam uspjela, mislima sam osjetila da spava
sanjao je neki čudan san, sanjao je mene malo prije kako sam se digla i
išla u knjižnicu i da sam rekla kad sam ušla Avada Kadavra, sve što sam
doživjela on je sanjao samo što je on bio sastrane, prenuo se tako
naglo, htjeo je vrištati, ali sam mu statvila ruku na usta. Zatvorio ih
je i pogledao me. Mislima govoreći, seko što je bilo ~ odgovorila sam,
sanjao si me, upravo kako sam ja to malo prije doživjela~,

ali kako je to moguče, nisam znao da možemo imati vizije, zar si ih ti imala~,

nažalost da, ali nisu bile vezane uz ovo, bilo je to sasvim drukčija stvar,sasvim drukčije, bojim se~...

*Nemoj se bojati, tu sam kad god me zatrebaš, stalno ću biti uz tebe, može*?, rekao je tihim glasom i poljubio me u čelo.

*Nemoj me nikada ostaviti, faja...*prošaptala sam mu na uho i poljubila ga u obraz.

Naravno da neću, nemoj se brinuti, tu sam uz tebe...~
Awww... Da bar ja iam takvog brata... Ali neeee, di bi ja bila takve sreće... lol xD

Nakon
tih riječi navukao je zastor i oba dvoje smo zaspali. Probudio me
tračak svijetla što je dopirao iza zastora, ali nisam shvaćala zašto mi
svijet kao da ide gore, pa dolje. Nakon nekog vremena sam shvatila da
sam ustvari spavala na bracinom ramenu. On je još doduše spavao, a meni
je knjiga još uvijek bila u ruci.

*Braco, ustajanje*, prošaptala sam mu na uho, i u mislima sam se ovaj puta zaderala, pa se konačno probudio.

*Ok, nemoraš se derat, čujem te i ovak i onka*.

*Aha, baš super, a morat ću ti pokazat onu crnu knjigu, znaš, jezivu*?, sama pomisao na nju mi je bila suluda.

*Da, sjećam se, uf, jezivo*...
Friki...

Sjeli
smo i još malo pričali, pa smo pogledali dali se itko probudio, činilo
se da su svi ostali dečki još uvijek spavali, da, jesu, spavali su.
Ma pusti ih neka krme do 12... onda kad budu mrovoljni od prevelike... spavaoće?

Pogledala
sam na Franjin noćni ormarič, tamo više nije bilo one crne kose, samo
se napravio znak zmije od krvi. Prepala sam se, ali me Franjo umirio.
Od KRVI!?!?!? Zmija?!? Od kose se napravila ZMIJA od KRVI!?!?! Ti bokca, ja b vrištala, nek se probude! D:

*Moram
ti pokazati tu sliku u knjizi, znaš, o koju si vidio u snu, koji sam ja
vidjela*? Pogledala sam ga, samo je kimnuo i pokazao na knjigu u mojoj
ruci. Nisam ni primjetila da je i ona bila oblivena krvlju, nisam znala
što ću, krv nije od moje ruke. To je bila nečija druga krv. Pomislila
sam da je tom knjigom netko ubijen, ali mi to tada nije bilo bitno i
pokazala sam Franji knjigu. Samo što su nam se ovaj put osim Salazara
Slytherina i djevojčice s jezivom lutkom sa slike smijao i jedan dječak
koji je došao malo poslje curice, čini se da su oba dvoje bili sretni,
ali nam se odjednom učinilo kao da izgledaju mrtvo, poput leševa,
trepnuli smo i zatvorili knjigu.
Ma bljaaaaaaaaaaak... I kad će se saznat ko te sljedio? I kog si zaklala? scratch

*Gle
ovo nije obična knjiga, čini se da je opasna, ali nesmijemo je vratiti
u knjižnicu, možeš je pročitati za nas, to bi nam moglo pomoči oko onog
osječaja i šuštanja*.

*Moze, naravno, ali moramo biti oprezni*...

*Da,
znam, ali gdje čemo je skrivati, zbilja neznam niti jedno pametnije
mjesto osim tvoje ruke, u koju najviše vjerujem*, rekao je braco pomalo
zabrinutim i uplašenim pogledom.

*Znam
jedno mjesto, može u moje srce, tamo ga nitko neće nači, a moči ću ga
čitati slobodno kada želim ili bolje u ruku, ali će mi trebati pomoć i
tvoja zaštita, jesi spreman*?

*Jesam, što trebam napraviti, ah, da znam, evo...*

Spojili
smo ruke u krug i knjiga je nestala, obasjala ju je svijetlo zelena
svijetlost i odvojila nam je ruke, na mojoj ljevoj ruci na zglobu je
ostala krvlju oblivena zmija, kao što je bila na Franjinoj komodi.
Maknula sam zastor i ponovno ugledala stari prizor, svi dečki u box ~
ama, naravno osim brace.
Wtf? Kae se to može? Neb ja fuj krv u sebe spremala... bljaaaaaaaaaak...

*Hy, srce, opet si spavala kod brace*?upitao me Chaning već uobičajeno skoro pa svako jutro.

*Aha, prepala sam se malo, znaš...*slegnula sam ramenima, a sam hvala Bogu bila u piđami Four Slytherina.

Otišla
sam do njegovog kreveta i sjela na rub kreveta, kako sam naučila,
nikada nesmiješ skakat na krevet od dečkiju jer će te lupit po ruci.
Haahahahahahahaha da sjećam se toga! xD

Zagrlio
me, navukao zastor na svom krevetu i polubio. Ostali su se već navikli
na to, nisu se više smijali, nego su pričali, oblačili se igrali i šta
već sve ne kao i kad me nema. Ljubili smo se dugo, dugo, pa sam ga
zagrlila.
Ok... Slučaj riješen. Ludi ste. Ljubit se u muškoj spavaoni. A dobro. Kako bi moj profa lešinar iz fizike reko: Zaskočili ste priču.
Ok...

*Znaš, nemogu zamislit život bez tebe, a bome mu ni smrt*.

Nasmijala sam mu se što sam mogla lukavije i pogledala ga s sjajem u očima.

*Znam, ni ja bez tebe ne mogu zamislit nit život nit smrt…jojim te…*

*I ja tebe*, primio me za ljevi zglob, slučajno, jauknula sam, uzeo mi je ruku I ugledao krvavu zmiju.

*Što ti je to, što ti je bilo*?

*Ništa,
ma nije to ništa, to je samo*, ali prije nego što sam uspjela
odgovoriti iz zmije mi je počela teči krv i morala sam stisnuti ruku,
moja je ruka sve više i više kretala prema Chaningovoj ljevom zglobu,
nisam to htjela, nisam to dopustila, odjednom je netko pomaknuo zastor,
bio je to Franjo, i svoj ljevi zglob priljepio na moj ljevi zglob.
Chaning nas je ljutito pogledao, ali je taj pogled nestao čim su se
moja i bracina ruka spojile. Odvojili smo ih i vidjeli da se zmija
podjelila na dva dijela, jedan je dio bio na mojem ljevom zglobu, a
jedan na bracinom. Polubila sam Chaninga u obraz i skočila na Fabiev
krevet...al’ na krivo misto.
WTF?!?!? Ok ovo više nije normalno. Zmija (lažna neka iz knjige) ide žderat Chaningov zglob. Booožeee draagi...

*U ravno u sridu, možeš malo pazit nemam dupla...*rekao je savijajuči se od bola i napola se smiješeći.
Hahaaaaahahahaha!!

*Oprosti, oprosti, oprosti, nisam namjerno...znam da nemaš dupla*.

*Dobro, ali možeš se pomaknuti...*? piskutao je ljutito.

Došla sam do njegovog jastuka i zavukla se ispod, jastuk je bio veći od mene kad se sklupčam, tako da sam se sakrila.

*Ej, gdje si sad otišla...*

*Potraži me*, šapnula sam, onda se naslonio na mene i počeo me bockat.

*Hhh...imam te...e sad si moja...*

*Možeš si mislit*, ispuzala sam između jastuka i kreveta, te došla ravno ispred njegove face.

*Hy, što...ma...hhh...*nasmijala sam se i prasnula u smijeh.

*Lube, pusi...*promrmljao si je u bradu, ali i ja sam ga mogla čuti...

*Hhh...mos mislit, e, joj...*dohvatio me za struk i povukao u zagrljaj.

*Hm, dobro jutro...*kmrknula sam da me nebi zdrobio...

*Ok,
sorry, morao sam, joj lube moja naš da je Loona našla dečka...hhh, baš
su smijšni par, moram te upoznat s njima...*rekao je odvajajuči se od
mene...

*Aha, vidim da će ovo biti još jedan dugi dan...ali trudit ću se...*

rekla sam i duboko udahnula.

Awooo!
Totalka čudno i friki ali i
ZAKON!!
hehe! :)
Ljep nastavak...
Ima stravičnih ( scratch

) događaja al ima i Zagrlio
me, navukao zastor na svom krevetu i polubio. Ostali su se već navikli
na to, nisu se više smijali, nego su pričali, oblačili se igrali i šta
već sve ne kao i kad me nema. Ljubili smo se dugo, dugo, pa sam ga
zagrlila.
rrrrrrrrrrrrrrrrrromantike, eli? xD
Ma zakon ti je ovo sa knjigom... Razz

Iako potpuno jezivo i komplicirano
ali zakon :)
Kip it on!
A ja.. idem pisat nastavak! :D
wee! :D

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life pon pro 17, 2007 7:34 pm

Da ne dužim, fala svima koji su čitali m dnevnik, nastaviti ću ijako mi se baš neda, i hvala vam na big komovima. Zbilja fala...
Nikad nisam očekivala de ćete me toliko komat, posebne zahvale Lexy, Kikici, Bery, Poopsy i Pure.
pOzZy...

Gost

Ma gle....
Ja ga 100% čitam dok ga ti pišeš
A kad ga ne pišeš, onda ću vikat na tebe da ga napišeš
ok? :)
Nemoj ni pomislit da prestaneš
ok? :)

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life sri pro 19, 2007 7:15 pm

Ok, thanxs na podršci...mislim ono...stalno komaš moj d zbilja to cinim...
Pozz~iyjam te...

Gost

Pa normalno!
Oču te požurit!!
Kad mi je zanimljivo!!
Pa halooooooooooooooooooooooooooo???????
Dae napiši ga više
xD

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life čet pro 20, 2007 2:25 am

Ok, nemaš frke, krečem...
loL...
IDEM ;-)

Naslov: 15.dio čet pro 20, 2007 8:33 pm

*=*Poslije nego što sam se oslobodila muške spavaonice, poslije svih dečkiju, nije mi se dalo ništa raditi, samo sam ležala na bracinom krevetu i gledala u strop kreveta, konačno malo mira za sebe, hhh...zbilja volim tišinu, čak nisam upalila niti jednu pjesmu, samo sam šutila i gledala u crne točkice. Čula sam samo dečke kako izlaze jedne za drugima i pogledala sam na stranu kad sam tamo ugledala neku sjenu. Bila sam sigurna da je nisam izmislila, ali nestala je isto kao što se i pojavila. Brzo sam se prenula i pogledala ponovon u strop, no, tada sam ugledala neke tamo zelene točkice, micale su se, ali kad sam se dignula i stala da bih vidjela iz bliza nije bilo ničega. Odjednom me je prenuo zvuk zadnjeg treska vrata, znala sam da sam sama, ali tada je iznenada zastor pomaknuo u stranu, hvala Bogu, bio je to Franjo. Čvrsto sam ga zagrlila i naslonila se na njegova čvrsta ramena, osječala sam se tako sigurno kao nikada u životu, zbilja mi znači sve na svijetu. S nikim i za ništa na svijetu ga ne bi dala, on je moja budučnost, prošlost i sadašnjost. Nismo otišli na doručak, ostali smo dobro popričati o svemu od kada smo se prvi put vidjeli pa do sada. Zbilja nismo imali puno vremena za razgovor, ali smo se uvijek nadali da ćemo ga malo nači i taj smo ga dan zbilja našli.

Pogledao me s smješkom koji samo on može napraviti...*Znaš, cijelo vrijeme si mi u mislima, mislim blizanci smo, kad se ljubim s Annom, učim, trčim, pjevam, kližem...

Uvijek si tu, uvijek si uz mene, barem mislima, ne znaš koliko mi to znači.*

Začudila sam se...*Pa, ne znam te cijeli život, ali čim sam te vidjela znala sam da si uvijek bio samonom, to se ne može opisati, to znaš samo ti...*

*I ti isto...trudim se nadoknaditi izgubljeno vrijeme, jednostavno je sve tako drukčije...sretniji sam, brinem se za tebe i ti za mene, uvijek sam mislio da mi treba neka slična osoba, ali kad sam te vidjeo znao sam da si ti ono što me veže s tatom i ostalim svijetom, znaš katkad sam imao vizije o tebi, kako spavaš, a kad si bila ljuta osjetio sam to, sreću, prvu ljubav, sve...*

*Hy, pa ipak smo mi blizanci, znaš da si i ti meni sve to isto, neopisiva veza s tatom i svijetom, i a sam imala vizije o tebi. Osjetila sam ljutnju, čak znam da imaš jednog medu, ali njega si davno zaboravio, bacio si ga, on ti je prije bio jedini prijatelj kada si se tek doselio u taj kvart gdje si sada...*

*Ah, da sjećam ga se, ali nisi li ti isto imala lutku, ona je tebi bila jedina prijateljica kad si doselila u London, zar ne?*

*Yap, tako je, bacila sam je, bilo mi je to glupo, ali kad sam je bacila bila sam usamljena, no tu je bila Saly...*

*Da, i za mene Salmo...baš je to čudno, sve su nam se stvari dogodile u isto vrijeme, kao da se kopiramo, ali to ipak nije tako, idemo čitati knjigu...?*

*Može, ipak trebamo saznati što prije što više to bolje...*izrecitirala sam iz neke pjesmice koju sam znala na pamet, ne sjećam se točno od kuda.

Spojili smo ruke i stvorila se knjiga Hogwartske tajne i ponovni povratak nasljednika Salazara Slytherina, otvorili smo i počeli čitati. Naravno prije toga smo vidjeli sliku na kojoj su Salazar Slytherin, mala carica Pany s lutkicom, no ovaj put sam prepoznala lutkicu, a očito i braco, jer smo oba dvoje zinuli, a malo kasnije je iz mraka isšetao mali carić Lixipo, a u rukama je imao bracinog starog ofucanog medu.

Ponovno smo još jače zinuli, a Pany, Lixipo, moja lutkica i bracin medo su nam mahali, a Salazar ih je gledao s ponosom, pa nam sa najvećim smješkom mahnuo, mislili smo da smo ludi, ali smo uzvratili i otvorili sljedeću stranicu, čitali smo do negdje oko podneva kada je već bilo vrijeme za ručak. Došli smo tek do trečine knjige, no, saznali smo za svakakve nove čarolije i o prošlosti naše obitelji, naime, Pany i Lixipo su izgorjeli u požaru koji nitko nije mogao ugasiti, ma koliko god se trudio, sve što je od njih ostalo bio je sitni sivi pepeo, a medo i lutkica su nestali. Salazar je poslje toga osnovao Hogwarts s još jednim velikim čarobnjakom i još dvije vještice. Prije nije mario dali su čarobnjaci čistokrvni ili ne, no, kada su njih dvoje izgorjeli ponestalo mu je nade za životom, a tada je upoznao i Godrica Gryffindora. On mu je donekle pomogao da se oporavi. No, morali smo prekinuti čitati ijako nas je nešto vuklo da čitamo dalje, ponovno se zmija podijelila.
*Hoćemo na ručak, a sam jaaako gladna?*upitala sam ga, a on me pogledao s pogledom čuda, bio je uvjeren da je još uvijek jutro, ali vrijeme leti.

*Naravno, idemo...*rekao je nakon nekog vremena razmišljanja i pogledom potražio našu obitelj kada smo ušli u Veliku dvoranu. Ugledali smo sve na okupu za Slytherinskim stolom, našu veliku obitelj Chiki Bella. Krešo je upravo pokušao drpiti jednu čokoladnu žabu koju je ona držala u ruci iznad njegovih usana. Baš kad je se pomaknuo da će je dohvatiti, ona ju je strpala u usta, nasmijala se i poljubila ga. Kikica i Oliver, pa Oliver je mrtav, a Kikicina mama je umrijela prije mjesec dana od vidarima nepoznate bolesti, tužno je gledala u Bernardu i Krešu koji su se sada nasmiješeno grlili. Lexy se ljubila s Leey~em, a Nix i Poopsy nisu bili ništa bolji samo su se ljubili, smješkali i grlili. Mile je upravo pao sa od smijeha(naše sretno prokletstvo se proširilo na cijelu našu obitelj, polako ali sigurno) povukavši Pixie za sobom, a Loona i Fabi su nasuprot njih pucali od smijeha, a s njima je bio i jedan dečko smeđe kose i smeđih očiju, onako mogla bih reći da je šminker. Pure i Lana su igrale čaronjački čovječe ne ljuti se, a Anna i Akta su navijale. Aicha, Helena, Selphie, Emma i Sandy su tračale zgodne Gryffindorce...

Chaning je sam sjedio, a čim me ugledao nasmiješio se. Franjo je otišao do Anne, braco i a smo odlučili sve im ispričati o našim problemima zato okupljamo navećer obitelj Chiki Bella.

Nasmijala sam se Chaningu, koji se tek sada malo razveselio.

*Pa gdje si ti medena, cijeli jutro te tražim, a di si bila, priznaj?*uputio mi je pogled pun neke slatke zloče.

*Ispričati ćemo vam navećer kada se svi okupimo u kući Chiki Bella, može, jako je hitno*ozbiljno sam kimnula čim sam zavrila rečenicu...

*Naravno, ali, ma ok...*poljubio me.

Imamo tek jedanaest godina, a već se toliko volimo. Zbilja smo čudni naspram ostalih naših vršnjaka, koji nisu ni pomišljali na ljubav. Samo su radili zadaće i živjeli za bolje sutra. Ponašali su se kao djeca od četri godine, tako smo barem mi smatrali, naspram naše obitelji. A u drugu ruku možda smo mi prerano postali tipični teenejđeri.

*~*Svi su nas članovi obitelji motrili kao da smo poludili, ali kada smo im pokazali knjigu počeli su se ustajati i skakati oko knjige da bi vidjeli Salazara, Peny i Lixipa.

Kada su svi vidjeli obasula nas je neka tama, više nije bilo svijetla, zavladao je muk i neko šuštanje, samo sam osjetila Franju, očito su se drugi stisnuli jedni uz druge.

Gost

*=*Poslije
nego što sam se oslobodila muške spavaonice, poslije svih dečkiju, nije
mi se dalo ništa raditi, samo sam ležala na bracinom krevetu i gledala
u strop kreveta, konačno malo mira za sebe, hhh...zbilja volim tišinu,
čak nisam upalila niti jednu pjesmu, samo sam šutila i gledala u crne
točkice. Čula sam samo dečke kako izlaze jedne za drugima i pogledala
sam na stranu kad sam tamo ugledala neku sjenu. Bila sam sigurna da je
nisam izmislila, ali nestala je isto kao što se i pojavila. Brzo sam se
prenula i pogledala ponovon u strop, no, tada sam ugledala neke tamo
zelene točkice, micale su se, ali kad sam se dignula i stala da bih
vidjela iz bliza nije bilo ničega. Odjednom me je prenuo zvuk zadnjeg
treska vrata, znala sam da sam sama, ali tada je iznenada zastor
pomaknuo u stranu, hvala Bogu, bio je to Franjo. Čvrsto sam ga zagrlila
i naslonila se na njegova čvrsta ramena, osječala sam se tako sigurno
kao nikada u životu, zbilja mi znači sve na svijetu. S nikim i za ništa
na svijetu ga ne bi dala, on je moja budučnost, prošlost i sadašnjost.
Nismo otišli na doručak, ostali smo dobro popričati o svemu od kada smo
se prvi put vidjeli pa do sada. Zbilja nismo imali puno vremena za
razgovor, ali smo se uvijek nadali da ćemo ga malo nači i taj smo ga
dan zbilja našli.
Ljepo :)

Pogledao
me s smješkom koji samo on može napraviti...*Znaš, cijelo vrijeme si mi
u mislima, mislim blizanci smo, kad se ljubim s Annom, učim, trčim,
pjevam, kližem...

Uvijek si tu, uvijek si uz mene, barem mislima, ne znaš koliko mi to znači.*

Začudila
sam se...*Pa, ne znam te cijeli život, ali čim sam te vidjela znala sam
da si uvijek bio samonom, to se ne može opisati, to znaš samo ti...*

*I
ti isto...trudim se nadoknaditi izgubljeno vrijeme, jednostavno je sve
tako drukčije...sretniji sam, brinem se za tebe i ti za mene, uvijek
sam mislio da mi treba neka slična osoba, ali kad sam te vidjeo znao
sam da si ti ono što me veže s tatom i ostalim svijetom, znaš katkad
sam imao vizije o tebi, kako spavaš, a kad si bila ljuta osjetio sam
to, sreću, prvu ljubav, sve...*

*Hy,
pa ipak smo mi blizanci, znaš da si i ti meni sve to isto, neopisiva
veza s tatom i svijetom, i a sam imala vizije o tebi. Osjetila sam
ljutnju, čak znam da imaš jednog medu, ali njega si davno zaboravio,
bacio si ga, on ti je prije bio jedini prijatelj kada si se tek doselio
u taj kvart gdje si sada...*

*Ah, da sjećam ga se, ali nisi li ti isto imala lutku, ona je tebi bila jedina prijateljica kad si doselila u London, zar ne?*

*Yap, tako je, bacila sam je, bilo mi je to glupo, ali kad sam je bacila bila sam usamljena, no tu je bila Saly...*

*Da,
i za mene Salmo...baš je to čudno, sve su nam se stvari dogodile u isto
vrijeme, kao da se kopiramo, ali to ipak nije tako, idemo čitati
knjigu...?*

*Može,
ipak trebamo saznati što prije što više to bolje...*izrecitirala sam iz
neke pjesmice koju sam znala na pamet, ne sjećam se točno od kuda.
Uf, da bar ja iam twina... Sad

Spojili
smo ruke i stvorila se knjiga Hogwartske tajne i ponovni povratak
nasljednika Salazara Slytherina, otvorili smo i počeli čitati. Naravno
prije toga smo vidjeli sliku na kojoj su Salazar Slytherin, mala carica
Pany s lutkicom, no ovaj put sam prepoznala lutkicu, a očito i braco,
jer smo oba dvoje zinuli, a malo kasnije je iz mraka isšetao mali carić
Lixipo, a u rukama je imao bracinog starog ofucanog medu.

Ponovno
smo još jače zinuli, a Pany, Lixipo, moja lutkica i bracin medo su nam
mahali, a Salazar ih je gledao s ponosom, pa nam sa najvećim smješkom
mahnuo, mislili smo da smo ludi, ali smo uzvratili i otvorili sljedeću
stranicu, čitali smo do negdje oko podneva kada je već bilo vrijeme za
ručak. Došli smo tek do trečine knjige, no, saznali smo za svakakve
nove čarolije i o prošlosti naše obitelji, naime, Pany i Lixipo su
izgorjeli u požaru koji nitko nije mogao ugasiti, ma koliko god se
trudio, sve što je od njih ostalo bio je sitni sivi pepeo, a medo i
lutkica su nestali. Salazar je poslje toga osnovao Hogwarts s još
jednim velikim čarobnjakom i još dvije vještice. Prije nije mario dali
su čarobnjaci čistokrvni ili ne, no, kada su njih dvoje izgorjeli
ponestalo mu je nade za životom, a tada je upoznao i Godrica
Gryffindora. On mu je donekle pomogao da se oporavi. No, morali smo
prekinuti čitati ijako nas je nešto vuklo da čitamo dalje, ponovno se
zmija podijelila.
*Hoćemo na ručak, a sam jaaako gladna?*upitala
sam ga, a on me pogledao s pogledom čuda, bio je uvjeren da je još
uvijek jutro, ali vrijeme leti.
WTF?? duplov t f??

*Naravno,
idemo...*rekao je nakon nekog vremena razmišljanja i pogledom potražio
našu obitelj kada smo ušli u Veliku dvoranu. Ugledali smo sve na okupu
za Slytherinskim stolom, našu veliku obitelj Chiki Bella. Krešo je
upravo pokušao drpiti jednu čokoladnu žabu koju je ona držala u ruci
iznad njegovih usana. Baš kad je se pomaknuo da će je dohvatiti, ona ju
je strpala u usta, nasmijala se i poljubila ga. Kikica i Oliver, pa
Oliver je mrtav, a Kikicina mama je umrijela prije mjesec dana od
vidarima nepoznate bolesti, tužno je gledala u Bernardu i Krešu koji su
se sada nasmiješeno grlili. Lexy se ljubila s Leey~em, a Nix i Poopsy
nisu bili ništa bolji samo su se ljubili, smješkali i grlili.
A ma fuuuuuujjjjjjjjjjjjjjjjjj
Es ti luda?
-.-
Piše u nastavku 2. da sam prohodala s njim jer je Ela rekla da MORAM i MORAM... -.-
BWAHAHAHAHAHAHAHAHA

Mile je
upravo pao sa od smijeha
To bi ja trebala radit a ne cmakat se sa Nixom -.-
Valjat se od smijeha -.-
(naše sretno prokletstvo se proširilo na cijelu
našu obitelj, polako ali sigurno) povukavši Pixie za sobom, a Loona i
Fabi su nasuprot njih pucali od smijeha, a s njima je bio i jedan dečko
smeđe kose i smeđih očiju, onako mogla bih reći da je šminker. Pure i
Lana su igrale čaronjački čovječe ne ljuti se, a Anna i Akta su
navijale. Aicha, Helena, Selphie, Emma i Sandy su tračale zgodne
Gryffindorce...

Chaning
je sam sjedio, a čim me ugledao nasmiješio se. Franjo je otišao do
Anne, braco i a smo odlučili sve im ispričati o našim problemima zato
okupljamo navećer obitelj Chiki Bella.

Nasmijala sam se Chaningu, koji se tek sada malo razveselio.

*Pa gdje si ti medena, cijeli jutro te tražim, a di si bila, priznaj?*uputio mi je pogled pun neke slatke zloče.

*Ispričati
ćemo vam navećer kada se svi okupimo u kući Chiki Bella, može, jako je
hitno*ozbiljno sam kimnula čim sam zavrila rečenicu...

*Naravno, ali, ma ok...*poljubio me.
A eto nis ni ti niš bolja -.-

Imamo
tek jedanaest godina, a već se toliko volimo. Zbilja smo čudni naspram
ostalih naših vršnjaka, koji nisu ni pomišljali na ljubav. Samo su
radili zadaće i živjeli za bolje sutra. Ponašali su se kao djeca od
četri godine, tako smo barem mi smatrali, naspram naše obitelji. A u
drugu ruku možda smo mi prerano postali tipični teenejđeri.
11 god... a već se cmačemo ko veliki...
BWAHAHAH!! XD

*~*Svi
su nas članovi obitelji motrili kao da smo poludili, ali kada smo im
pokazali knjigu počeli su se ustajati i skakati oko knjige da bi
vidjeli Salazara, Peny i Lixipa.

Kada
su svi vidjeli obasula nas je neka tama, više nije bilo svijetla,
zavladao je muk i neko šuštanje, samo sam osjetila Franju, očito su se
drugi stisnuli jedni uz druge.
WT?? uuuuuu zanima me.........

Kaj će to bit, aaaaaaaaaaa??? xD

Bwahahaha
Baš je fora nastavak... xD
P.S. osim onog dijela di se cmačem (ja??? Nema tih para beeelj lol -.-)
hahaha
Ali inače je prefora xD

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life pet pro 21, 2007 12:21 am

Ma to ti je onako, svi parovi su super skupa, i tako, pa ipak smo mi obitelj Chiki Bella...zar ne?...pa moramo bit malo opiceni( u jaaako dobrom smislu...hhh...)...
Vidla buš šta bu se desilo, uf, konačno malo pokreta, kako sam bila ljena onih nekoliko nastavaka kad sam cijeli dan praktički bila u bjacinoj sobi...barem se mogu njima smijat...
loL...
pOzZy...

Gost

Srry al sam ja htjela napisat u nastavku da smo se posvađali i onda da sam ja skužila da ipak jesam u njega zacopana... lol...Pa sam ti htjela reći kao prerano za ljubljenje takvo s njim lool
Al dobro je supač xD

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life pet pro 28, 2007 4:38 am

Ma, samo reci, ubacit ćemo to već nemaš frke, idem sada, laku noc, pozzy...

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life pet sij 18, 2008 3:52 pm

Odlučila sam se vratiti na ovaj forum i nastaviti svoju prvotnu priču. Nadam se da će Poopsy doći isto malo natrag na ovaj forum...
Eto, pozzam vas...

Gost

weeeeeeeeeeeeeed :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D
:D :D :D :D :D :D :D :D
Wanna Yay!! :D:D

Naslov: 16.dio čet vel 14, 2008 6:17 pm

*=*Franjo me čvrsto zagrlio kao da me htjeo obraniti od tog šuštanja što se sve jače i jače čulo. ~Braco, što je to...bojim se...~rekla sam mu u mislima. ~Neznam što je to, ali ti obečajem da se ne moraš bojati...ok?*pitao me dok mu je jedna suza pala niz lice na moj obraz. ~Ok, ali zašto plačeš...~nisam ga ni pitala do kraja, a mislima mi je prošla jeza, pomislila sam da nam je to zadnji dan života i da više nećemo nikada vidjeti našu obitelj. Bilo mi je jako krivo, a suze su mi počele teči niz lice spajajući se s bjacinom koja mi je pala na obraz skupa kapajući na pod. Odjednom sam osjetila kao da mi neka tuđa kosa prolazi kroz dio ljeve ruke, odmah sam je povukla i stavila je između svojeg trbuha i bjacinih prsa. Njega je okrznulo nešto čupavo i dlakavo isto po lijevoj ruci. Skočili smo nekoliko koraka naprijed i rekli...

*Lumos*, svijetlo naših štapića je obasjalo dom obitelji Chiki Bella, svi su se skupili na jednu hrpu, a samo smo mi bili sastrane i pogledali ih, ali tada smo primjetili da su svi bili paralizirani, a u Chaninga je ušao neki medo...ne bio je to Franjin stari medo kojeg smo nedavno vidjeli na slici u knjizi, a u Annu je ušla moja stara lutka, nisam mogla vjerovati. Ostali su ih pokušavali osloboditi, ali Chaningu i Anni su oči postale potpuno bijele, a onda se počele puniti crvenom krvlju koja je curila na njihova krila kada su bili oba dovoje savijeni u koljenima, a i Franjo smo poludjeli, bili smo ljuti poput najgore mogučeg zla. Oko mene se pojavilo crno svijetlo i kovitlalo se sve jače, a oko Franje crno zeleno svijetlo. Spojili su se i preobrazili smo se u životinje, a u anakondu i bjaco u baziliska. Krenuli smo pričati na parselutskom, ili zmijskom jeziku. Odjednom se Kikica prenula iz paralize i prešla u trans, počela je micati očima amo tamo, a svi ostali su krenuli na nas, nisam ništa vidjela niti čula, sve nam se zamaglilo. Pali smo u nesvijest, nesvijesni da smo još uvijek u opasnosti. Mislili smo da je oluja tek prošla, ali ona je tek nadolazila. Sve nam se više približavajući poput najokrutnije zvijerke koja nas želi progutati u noći.

Probudila sam se u bjacinom krevetu ležeći mu glavom na prsima i on je tek došao k sebi, a sve ono je bio samo ružan san. Ništa se nije micalo niti čulo, a slabo sunce je probijalo svoje zrake kroz prozor. ~Što se dogodilo, jeli ono bio samo san?~upitala sam ga mislima. ~Činilo se tako stvarno, ali mislim da je ipak bio san, čekaj~...pogledali smo na svoje lijeve zglobove, tamo su još uvijek bile zmije, krvave i crvene. Zažmirili smo par puta i ponovno otvorili oči. Odlučili smo ustati i pogledati spavaonicu. Maknuli smo zavijesu, no, čim smo je maknuli ponovno su se pojavili Kikica kojoj oči idu amo tamo i ostali članovi obitelji. Ponovno se oko nas pojavila zeleno crna svijetlost i spojila se oko nas. Osjetili smo da smo postali jači i snažniji nego ikada prije, bila je to moč Salazara Sleytherina, nismo niti znali da imamo toliko veliku moć, ali smo se tada sjetili one noći kada me je Fabi skoro napao, pa i onaj crni balon i pjena koja se pojavila oko mene. (Ako ste čitali taj dio)...

Odjednom sam se našla u crno zelenoj haljini, a Franjo u crno zelenom odijelu. Izgledali smo jako čudno, a oko nas su se obavili i crni plaštovi. Krenuli su na nas, a mi smo ne znajući kontrolirati moći pogodili sve jakim udarom neke zeleno crne svijetlosti. Svi su popadali na pod i onesvijestili se.

Pogledali smo ih, no, nismo mogli vjerovati što smo učinili. Kontrolirali smo svoju moć i polako je spremali u djelove duša od kuda je i došla. Sa svih strana su bili onesvješteni članovi naše obitelji, a pogledom smo u središtu svega našli Kikicu, Annu i Chaninga. Došavši do sredine sobe gdje su oni mirno ležali u nesvijesti, stali smo pokraj njih i ponovno počeli izvlačitu moć iz duše. Obasjala nas je zeleno crna svijetlost, a ruke smo spojili da bismo iz Anne i Chaninga mogli izvući moju staru sada već zlu lutku i bracinog starog medvjediča. Tjela od naših voljenih počela su podrhtavati, a iz Anne i Chaninga su izašli lutka i medvjedič. Sve se ponovno umirilo, no znali smo da to neće biti kraj. Nakon što smo od sobe potrebe zatražili da postane veliki dnevni boravak s puno trosjeda, mekanih jastuka i velikih plavih i rozih tepiha na kojima je bilo još ljepše zaspati nego na trosjedima. Medvjedič i lutka su nestali uz isti jezivi zvuk uz koji su i došli. Nismo se više obazirali na to, bilo nam je bitno da su svi članovi naše obitelji dobro. Postavljali smo ih s Leviousa na trosjede i udobno ih smjestili. Probudili su se nakon jedan i pol sata. Anna se prva probudila, a nakon nje Chaning i Kikica te za njima i svi članovi obitelji. *Što se dogodilo?*pitala je Anna Franju, očito je bilo da se nićega nisu sječali. *Ništa ljubavi samo ste malo zaspali, moramo natrag u spavaonice, mislim da ćemo morati paziti kada se budemo vračali*. Rekao joj je i poljubio je, još uvijek je bio zbunjen kao i ja, ali smo se trudili to ne pokazivati. Odlučili smo ostati još pola sata a onda na spavanje. Upoznala sam onog dječaka koji je sjedio pokraj Loone to je njen dečko Ivan s kojim me Fabi pokušavao upoznati. Zbilja su super par, otkačeni su sto gradi. Krešo i Bernarda su prekinuli iz nepoznatog razloga, ali su si obečali da će ostati prijatelji.

Nastavljam dnevnik....

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life sub oľu 22, 2008 7:06 pm

Ovo čudo više nitko ne čita, pa ću prestati pisati, bolje je da uopće ne pišem...
Jedino mi je žao što na netu više nema Poopsy...i miss you so much...and houp that you will come back on net...

Naslov: Re: Wanna Gilmor twins life uto oľu 25, 2008 12:58 am

Ej
Kam bi ti?!
Tu sam ja!!!
Imala sam zabranu
al sad je prošla
i smjet ću bit na netu
...neko vrieme... Razz

aj aj
piši ti samo
čitam te ja
nemoj se ti brinut :)

Odjednom sam se našla u crno zelenoj haljini, a Franjo u crno zelenom odijelu. Izgledali smo jako čudno <- kladim se Laughing

» Wanna Gilmor
» My life in Hogwarst
» It's my life
» The horses are us life...
» Life is adventure