Life is adventure

Ima li dana kada se jednostavno ne želiš probuditi? Nosiš li teret kojeg se želiš riješiti?
Ima li dana kada ne znaš tko si?

" Jutro, lady Croft " - probudio me moj odani sluga - " kad si spremna, siđi na doručak. "
" Dobro! " - odgovorila sam koliko mi je glas dopuštao ovako rano ujutro.

Obukla sam se onako, nabrzaka, prvo što mi je palo pod ruku. I otišla u kuhinju.

" Stigao je, Lady Croft! " - reče sluga.
" Što je stiglo? "

Ovo pitanje je bilo nepotrebno, znam na što je mislio.

" Vaš štapić, Lady Croft " , pogledao me sa onim staklastim sjajem u očima, " 20 cm, krv jednoroga, dva feniksova pera i dlaka obične mačke! "
" Ne treba mi! "
" Ali, Lady Croft, škola samo što nije počela. "
" Neću ići u Tu školu. " - trudila sam se ostati smirena.
" Ali, Lady Croft, ta škola je čarobna, štapić vam daje moć, koju ste slobodni koristiti, nećete valjda dopustiti da zadnji član obitelji Croft, čistokrvni član, ne uči čaranje? "

Ovo je bila točka na i.

" Ne treba meni neki komad drveta da imam moć " , uhvatila sam se za svoje pištolje od kojih se nisam odvajala ni noću, " niti škola da se osjećam slobodno, ja se osjećam slobodno kada skačem s planine, kada otkrivam ono što je zaboravljeno u vremenu i prostoru, kada mi je samo vjetar pratilac, takva sam, a u tu školu ne idem!!! "

Ne volim ovako povrijediti Winstona, tako se zove, ali jednostavno tako se osjećam i znam da će on to shvatiti. Dapače, nije mi ovo prvi put da izbjegavam tu školu, već pet godina nisam ni pomislila otići u nju, i neću!

" Žao mi je, ali... ne mogu. Molim te, daj mi sljedeći zadatak. "

Teška srca mi je dodao par papira.

" Hvala. "

Sam pogled na papire, mi je izmamio osmijeh na lice.

" Egipat, grobnica Kleopatre! Sviđa mi se! Pripremi motor, krećem! "

Uzela sam municije za pištolje, svoju torbu i izašla van. Bio je savršen dan za avanturu. Sjela sam na motor.

" Čuvaj kuću Winstone! "

Upalila sam motor i krenula, odjurila sam, Winston je nešto rekao, ali nisam ga dobro čula,
nešto kao: " Žao mi je, ali morao sam ovo učiniti " Vjerojatno ga nisam dobro razumjela. Vjetar mi je mrsio kosu, da, sve je bilo savršeno.

II.

Bila je noć, Egipat ipak nije iza ugla. Sigurno se pitate zašto idem motorom, a ne naprimjer helikopterom ili slično, ali samo motor je sredstvo koje volim. Spustila se gusta magla, učinilo mi se da sam nešto ili nekoga vidjela. Ma, sigurno nije ništa, mračno je, pa mi se
učinilo. Odjednom su pred mene iskočile tri zakukuljene prilike. Pala sam s motora, zadobivši par ogrebotina.

" Tko ste vi? Mičite mi se s puta! "

Zakukuljene prilike su izvukle neke tanke štapiće, uzvratila sam izvukavši sboje pištolje i počela pucati. Vješto su se izmakli svim mojim mecima. Jedan je uzviknuo:

" Expelliarmus! "

Pogodilo me, bilo je toplo i oštro. Trava je te noći bila mokra...

Kraj prvog dijela

Pošto još nisam došla u Hogwarts, svi koji žele u priču neka mi jave na pm. Trebam oko 3 najbolja prijatelja, 2-3 neprijatelja, i ako još tko ima ideja neka javi.

Puno hvala!

Ja ću bit neprijatelj!
Lol zezam se :)
Ja bi u priču :)
Vidim da si mixala i iz Lare Croft... Fora je...
Čini se da će ovo biti zanimljivo, ali zašto pobogu da nećeš ić u Hogwarts?!?
Wtf?!?
Uuuuuu, ja bi počela vrištat!!
Od sreće, naravno :)
Pozzz :):)

htjela sam da bude drukcije, mislim da već imam ulogu za tebe. ako ti nije tesko može kratak opis, onak nabrzaka. hvala

fora....

ja bi volio bit neki stari frend koji ti pomaze u onome sto ces raditi......

može, hvala!

hehe, moj Hogwarts se puni...

Hmmmm...
A smijem li ja bit negativka? Onak neka baš opako zločesta... Tvoj smrtni neprijatelj... Iako se nadam samo u priči...
I da mi je simbol škorpion... Ovaj koji mi je na avataru...
Pliizz??

hehe, svakako. konačno neki negativac hehe.

Rijetko imam priliku bit negativac pa onda...
BTW kad će nastavaaak dijela?

ne znam, možda sutra... ma nije mi baš nešto kako sam počela. trebam još jednog prijatelja i neprijatelja, onak da imam s kim pričat

valjd će biti bolji, ovaj novi nastavak

Ne, ne, ne...
Ti to sad napiši
A poslje ljudi neka dođu
ja počela sa ljudima iz stvarnosti
sad ih imam 4 sa foruma wee :D
pa opet pišem
i dost mi je 4 :)
Ti to sad napiši pa ko još oče doč če :D

ok, ali nemam sad vremena, sutra ću valjd upecati pol sata za pisanje. pozz svima

ewo, sljedeći nastavak za par dana...tjedana...mjeseci...godina....

priča ti je stvarno fora mogu ja biti neko u tvojoj priči

molim te GOLD LION!!!!!!!!
(KOLIKO IMAŠ IZ FIZIKE)

Tko hočeš biti molim opis! hehe, imam 3 nemoj mi to nabijati na nos!

Hvala na komentaru, evo pišem novi! i biti će dugačak... do sutra češ ga čitati...

Evo ja napisala, nadam se da je bilo dovoljno dugačko!

uskoro, žalila si se da te nema, pa evo, bit će te puuuuuuuuno. hvala na komentiranju

sad će mi se Gold Lion sprdat kad umrem, on je lud, frend iz škole
onda napiši nastavak.
možda sad napišem nastavak na svoju priču, ali nemam inspiracije.
Kod mene ći isto netko umrijet, ali ne ću reći tko...

Uuuuuuuuu, oču to bit ja???? XD
P.S. Neće ti se gold lion šprdat
Jerš ti imat veliku ulogu
I to baš zato jer si umrla.
Žišku?
xD
Ajde ti sad ljepo piši, a ja možda, ali pod MOŽDA sad napišem svoj... xD
More??
(P.S. možda neću moć sad jer mi frendica dolazi a ona je zabadalo hahahah xD)

Napiši, ja ću svoj možda, ali ako napišem sad bit će kratak, fali malo akcije, tu češ ti malo pomoć.

Aj idem ja počet svoj malo...
Ali ak frendica prekine...
Ode sve u 3 porculanske mačke...
heheh xD

Ima li dana kada se jednostavno ne želiš probuditi? Nosiš li teret kojeg se želiš riješiti?
Ima li dana kada ne znaš tko si?

" Jutro, lady Croft " - probudio me moj odani sluga - " kad si spremna, siđi na doručak. "
" Dobro! " - odgovorila sam koliko mi je glas dopuštao ovako rano ujutro.

Obukla sam se onako, nabrzaka, prvo što mi je palo pod ruku. I otišla u kuhinju.

" Stigao je, Lady Croft! " - reče sluga.
" Što je stiglo? "

Ovo pitanje je bilo nepotrebno, znam na što je mislio.

" Vaš štapić, Lady Croft " , pogledao me sa onim staklastim sjajem u očima, " 20 cm, krv jednoroga, dva feniksova pera i dlaka obične mačke! "
" Ne treba mi! "
" Ali, Lady Croft, škola samo što nije počela. "
" Neću ići u Tu školu. " - trudila sam se ostati smirena.
" Ali, Lady Croft, ta škola je čarobna, štapić vam daje moć, koju ste slobodni koristiti, nećete valjda dopustiti da zadnji član obitelji Croft, čistokrvni član, ne uči čaranje? "

Ovo je bila točka na i.

" Ne treba meni neki komad drveta da imam moć " , uhvatila sam se za svoje pištolje od kojih se nisam odvajala ni noću, " niti škola da se osjećam slobodno, ja se osjećam slobodno kada skačem s planine, kada otkrivam ono što je zaboravljeno u vremenu i prostoru, kada mi je samo vjetar pratilac, takva sam, a u tu školu ne idem!!! "

Ne volim ovako povrijediti Winstona, tako se zove, ali jednostavno tako se osjećam i znam da će on to shvatiti. Dapače, nije mi ovo prvi put da izbjegavam tu školu, već pet godina nisam ni pomislila otići u nju, i neću!

" Žao mi je, ali... ne mogu. Molim te, daj mi sljedeći zadatak. "

Teška srca mi je dodao par papira.

" Hvala. "

Sam pogled na papire, mi je izmamio osmijeh na lice.

" Egipat, grobnica Kleopatre! Sviđa mi se! Pripremi motor, krećem! "

Uzela sam municije za pištolje, svoju torbu i izašla van. Bio je savršen dan za avanturu. Sjela sam na motor.

" Čuvaj kuću Winstone! "

Upalila sam motor i krenula, odjurila sam, Winston je nešto rekao, ali nisam ga dobro čula,
nešto kao: " Žao mi je, ali morao sam ovo učiniti " Vjerojatno ga nisam dobro razumjela. Vjetar mi je mrsio kosu, da, sve je bilo savršeno.

II.

Bila je noć, Egipat ipak nije iza ugla. Sigurno se pitate zašto idem motorom, a ne naprimjer helikopterom ili slično, ali samo motor je sredstvo koje volim. Spustila se gusta magla, učinilo mi se da sam nešto ili nekoga vidjela. Ma, sigurno nije ništa, mračno je, pa mi se
učinilo. Odjednom su pred mene iskočile tri zakukuljene prilike. Pala sam s motora, zadobivši par ogrebotina.

" Tko ste vi? Mičite mi se s puta! "

Zakukuljene prilike su izvukle neke tanke štapiće, uzvratila sam izvukavši sboje pištolje i počela pucati. Vješto su se izmakli svim mojim mecima. Jedan je uzviknuo:

" Expelliarmus! "

Pogodilo me, bilo je toplo i oštro. Trava je te noći bila mokra...

~Wow, spektakulare, zbilja mi se sviđa tvoj dnevnik, Lara Croft...ccc...~
Što će se dalje dogoditi???

II. Ne postoje te uzde koje bi mogle
vezati moj duh

Probudilo me glasno šaputanje.

" Kad će se probuditi? " - rekao je neki piskutavi glasić
" Baš me briga! " - grubi glas mu je odgovorio
" Nemoj tako! "
" Ma nemoj?! Jučer mi je skoro oko izbila onim svojim pištoljima! "
" Pa, i ti bi se branila da te netko tako napadne! "
" Nikad nisi na mojoj strani! "

Čula sam kako je netko zalupio vratima i soba je opet bila prazna. Naglo sam se ustala i lupila glavom, očito sam previdjela da su kreveti na kat. Ustala sam se, ali ovaj put pažljivije i razgledala sobu.Bila je velika i na zidovima su bili crveno-zlatni šalovi. Htjela sam uzeti pištolje, ali više ih nije bilo. Željela sam izaći van, ne sviđa mi se ovo mjesto. Pogledala sam kroz prozor. Predamnom su se prostirala ogromna prostranstva. Krenula sam prema vratima, koja su se sama otvorila. Nikoga nije bilo. Izgleda da ima još jedna vrata. Izašla sam u ogroman hodnik, tu je već bilo mnoštvo ljudi. Sada sam još više željela pobjeći, krenula sam desnim hodnikom, kad iza ugla:
BOOM!
Našla sam se na podu.

" Daj, gledaj kud hodaš! "
" La...Lara? "
" Molim? "

Ustala sam se i ugledala mladića i djevojku.

" Tokagero, ti nju... znaš? "
" Tokagero?! " - upitala sam sa sumnjom u glasu.

Bio je to on, moj stari prijatelj, nisam ga vidjela otkad smo zadnji put išli u vlastitu avanturu.

" Poopsy, ti možeš ići, vidimo se poslije! "

Kimnula je glavom, elegantno se okrenula i nestala iza ugla.
Polako smo krenuli hodnikom kad je Tokagero progovorio:

" I.... kako je život Laru Croft doveo ovdje? "
" Nije me život doveo, već omamio i oteo! "
" Ma, ovdje ti je super,, vidim da si u Gryffindoru."
" Gryfi... šta? "
" Ovdje imaš četiri doma: Gryffindor, Hufflepuf- tu sam ja, Slytherin- tu je Poopsy i Rawenclaw. "
" Da, super. " - lagano sam se osmjehnula, da prikrijem svoj bijes prema ovoj školi.
" Znam ja tebe, uvijek prerano zaključuješ, nemaš pojma koliko si sretna što si ovdje! " - uzvratio je s oduševljenjem u glasu
" Sama stvaram svoju sreću, a ovo nije sreća. "

Iako više nisam bila sigurna u to, htjela sam pobjeći. Ovo mjesto me gušilo, a istovremeno davalo osjećaj sigurnosti.

" Slušaj, trebam uslugu. " - rekla sam ,molećivim tonom
" Ooooo, ne ne ne ne... Sjećaš se što se dogodilo zadnji put kad sam ti napravio uslugu? "
" Hm.... slomio si nogu... ne to je bilo pretprošli... aha, da, samo ti je ispao zub i malo si iskrenuo ruku. "
" Samo?! Još uvijek imaš isti smisao za humor! "
" Ni ti se nisi promijenio, previše brineš! Onda, pomoći češ mi?
" No dobro, ali ovo je zadnji put! "
" Želim pobjeći! "

Pogledao me i u očima sam mu vidjela zabrinutost, ali znala sam da će mi pomoći, ne bi me iznevjerio, predugo smo prijatelji.

" Ne mogu! "
" Zašto? Ne mogu više biti ovdje! Oduzeto mi je sve što sam voljela... ne mogu! Molim te, ovo je zadnji put! "
" Lara Croft rijetko moli.. no dobro... zaista želiš izaći? "
" Svim srcem! "
" No dobro, ovo je najbrži i najsigurniji put.... "

~U Gryffindorima je ok, ah, ako voliš slobodu, ne mogu ti oni braniti da odeš, a pogotovo ne Dumby...~

e dal mogu ja u priču? plizzzzzzzzz svejedno mi je jesam dobar il loš, molim teeeee i dal može brooke (nek ona bude zla )