Moje male, slatke perverzije =)

nista
spava mi se
nije

Stajala je na kolodvoru u Londonu nestrpljivo čekajući vlak. Osjetila je dobro poznati miris crvenog Marlbora i sjetila se Lizzie, koja je uvijek kupovala te cigarete, a Maggie je znala ponekad koju zapaliti s njom. Bila je pretužna i požalila je što je otišla, i skoro je zaplakala od tuge koju je osjećala na tom hladnom, mramornom kolodvoru čekajuć metalnu kutiju koja će je odvesti u njen novi dom. Vlak je stigao, a Maggie je sjela sama u odjeljak. Nitko joj nije dolazio, jer nije nikog poznavala, putnika je bilo malo, a vlak je bio veoma dug. Sjedila je razmišljajuć, i iznenada se pojavio mladi kondukter.
"Kartu molim!" zatražio je strogo. Maggie je kopala po ruksaku i, dok je ovaj već izgubio strpljenje, izvukla je kartu. Samo je nastavio dalje. Na stanici na kojoj je trebala je izašla te ugledala neku građevinu iz pretkambrija, koja se zvala internat. Neki čovjek, također iz pretkambrija, održavao je govor u blagovaonici, koji nitko, pa tako ni Maggie, nije pratio. Svi su samo čekali da ih se uputi u spavaonice. Pošto je Maggie cijelo vrijeme sjedila, i bila sama, nije nikoga upoznala, pa je na kraju završila sama u spavaonici. Kopala je po svojoj torbici tražeć olovku jer je upravo dobila ideju. Laganim pokretima je ispisivala tamna slova na savršeno bijelom papiru
"Volim te,
zar nisi shvatio već?
Volim te...
to je tako teško za reć...
Volim te,
imaj na umu to, jer
Volim te,
neograničeno i ludo."
Kratka i djetinjasta pjesma, mislila je, i uopće nije bila u skladu s njenim osjećajima, jer nije bila zaljubljena. Samo je zapisala to, za vremena kada upozna nekog. Da može lagati, i reći, da je to bilo napisano za tu osobu, koja od silne zaljubljenosti neće ni posumnjati da je to napisano tako davno, i bez ijedne trunkice ljubavi. Da, planirala je to. Lagati voljenoj osobi-koju još nema. Sjedila je proučavajuć svoj raspored. Ništa zanimljivo ni teško, samo škola. Shvatila je da stalno ima slobodno popodne-za bilošto. Tako i ovo popodne-i večer, imala je slobodno. Izašla je s posjeda internata i odlučila prošetati selom u kojem se nalazila. Sve je bilo tako neobično i čudno, svi su bili u nekim neobičnim pelerinama, a tada je vidjela ogroman dvorac koji se uzdiže iznad savršeno mirnog, crnog jezera i odlučila je pogledati što je to. Ušla je kroz velika vrata, i šetala je predivnim zelenim perivojem kad je ugledala neke klince koji lamaću crnim štapićima da bi iz njih izletjele zelene ili crvene iskrice. Stariji su pak, sjedili pod drvećem i čitali neke enciklopedije, a oni malo slobodniji su se čak okupali u jezeru i remetili njegov savršen mir. Ništa nije razumjela, a nitko se nije obazirao na nju, sve dok...
"Gospođice Larkins!" neki prosijedi i proćelavi čovjek joj je prilazio žurnim korakom
"Mo.....Molim?" bila je začuđena time što joj se netko obratio sa 'gospođice' i time što je taj netko znao njeno prezime
"Dođite zamnom!" nije znala zašto, ali osjetila je da taj čovjek zna ponešto o njoj, a i vjerovala mu je. Zračio je nečime... I to nešto ju je tjeralo da mu vjeruje. Hodali su kroz predivan dvorac, koji je bio okićen tisućama i tisućama slika koje su se pomicale, uspijali su se bezbrojnim stubama, da bi na kraju došli do portreta vodene vodorige i nije znala zašto stoje ispred najobičnije slike.
"Limunov šerbet!" rekao je čovjek,a na njeno čudo, slika je odskočila u stranu i otkrila prolaz. Uspeli su se još jednim stepenicama i zakoračila je u ured za kojeg je pretpostavljala da je ured sjedokosog.
"Molim vas,sjednite." Sjela je bez ijednog pitanjai začuđeno je gledala mladog feniksa za kojeg je mislila da ne postoji, da su to samo stare legende i mitovi.
"Prvo, da se predstavim. Ja sam Albus Dumbledore, ravnatelj škole čarobnjaštva i vještičarenja." isprva je mislila da je ovo sve neka šala,ali se sjetila onih klinaca, micajućih slika i lebdećih svijeća. "Jedino ne razumijem... Vidite li dvorac?"
"Kakav dvorac, normalno da ga vidim, predivan je, tko ga ne bi vidio?"
"Bezjaci." rekao je, a ona nije razumjela
"Šta?" pitala je
"Bezjaci.Ljudi bez magičnih moći. Ti, očito, čim ga vidiš, imaš nešto u sebi."
"Ne, nema šanse", rekla je, braneći se, kao da je to nešto loše "Uostalom, kako mi znate ime?" pitala je sumnjičavo
"Vaš otac je pohađao davno ovu školu. Ne znate za to?"
"Moj stari? Moj stari je stara debela budala koja je preglupa za sve osim jedenja." istina, malo je 'uljepšala' priču, nije bio tako loš, ni lijen, a ovaj čovjek je to znao. Znala je da je to znao.
"Hm. Da vidimo. Larkins. Da, imam ga sigurno." mumljao je nešto takvo sebi u bradu, zatim se duboko usredotočio i prislonio onakav jedan štapić sebi na sljepoočnicu i izvukao srebrnkastobijelu nit iz glave i stavio ju u predivnu zdjelu.

Neeee....nije hpff :))
al eto, malo sam ubacila hogvarca i tak
ndm se da vam se sviđa

nije lose....
za prvo napokon si uspjela sklopiti post od vise od 10 recenica
i da moram ti pohvaliti opis starog:P

heheheheh
(svakla slicnost sa stvarnim osobama je slucajna :D :D :D)....ili ne...

ejj...
nije loše...
napokon duži post,..
sviđa mi se...

fala

a kad će drugi?

jbmti pa sta si nestrpljiva
i niko ne komentira moje ubacianje hogwartsa

hahah..samo pitam..Xd
pa gotovo nikog ni nema na forumu..možda zato..:)

pa vi koji ste komentirali xD

dvojee!!hahaha
ma nije važno

pa svejedno, isse vas dvoje? -.-'

da nas dvoje lana i ja

omg kako glup covjek moze bit
-.-' necu opce komentirat da si en zaspamam cijeli dnevnik

admiin zakljucaj pls temu il ju izbrisi il nesto !

a što nećeš više pisat dnevnik?

ne, zelim da mi zakljucaju dnevnik da bi ga ja prepisala i natavila pisat!!
ajme meni kako si ti zbunjena!!